Foto: Magnolija d.o.o.
Podsjećamo, na prošlogodišnjem Forumu se intenzivno raspravljalo o (ne)potrebi uvođenja energetskih certifikata za domaćinstva, čime smo u konačnici postigli njihovo ukidanje. No, to nisu jedini problemi naših domaćina. I ove godine se okupljamo kako bismo raspravili aktualne probleme, a izdvajamo tek neke: komunalna naknada, kontrola bazenske vode, ZAMP, RTV pristojba i dr.
Pokušaji nametanja davanja predviđenih za poslovne prostore "guraju" obiteljski smještaj u "sivu zonu" čime vlasti svih razina "režu granu na kojoj sjede".
Svima su nam već poznate činjenice da je Hrvatska jedan od najvećih demografskih gubitnika u Europskoj uniji, da rapidno pada broj radno aktivnog stanovništva ali da se je isto tako uspostavom slobodne, demokratske, Republike Hrvatske javna administracija višestruko povećala u odnosu na nekadašnju SR Hrvatsku. Primjerice, otok Krk je nekada bio jedinstvena općina, danas je podijeljen u čak sedam administrativnih jedinica, šest općina i grad Krk. Svaka jedinica lokalne samouprave ima svoje komunalno društvo, svoju turističku zajednicu, neka i centar za kulturu... svaka općina i grad zasebno razvija komunalni standard, svi grade sportske dvorane, nogometna igrališta, planiraju zabavne centre, vodene zabavne parkove itd, a svi zajedno po broju stanovnika čine jedan kvart ili jednu mjesnu zajednicu, mjesni odbor u gradu poput Rijeke.
Da ne bi bilo zabune, otok Krk je pri tome još najracionalniji jer svih sedam JLS-a imaju jednu komunalnu tvrtku za zbrinjavanje otpada i otpadnih voda te za vodoopskrbu i prilično se dobro dogovaraju oko strateških investicija u krupnu komunalnu infrastrukturu. U drugim je sredinama stanje mnogo lošije.
Ipak, troškovi takvog javnog pogona nisu mali i raspoređuju se na sve manji broj stanovnika (i ovdje je otok Krk izuzetak, bilježi rast stanovništva) i više-manje isti prihod realnog sektora.
Da bi se takav pogon, koji ne podliježe zakonitostima tržišta, održao "na životu", on mora realno povećavati svoje prihode. Prihodi se ostvaruju i od pruženih komunalnih usluga koje pružaju komunalna poduzeća a svaka JLS svoj prihod ostvaruje temeljem Zakona o financiranju lokalne i područne (regionalne) samouprave. Temeljni izvori financiranja općina i gradova su sljedeći:
- prihodi od vlastite imovine
- novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje JLS sama propiše
- upravne pristojbe
- boravišna pristojba (dio)
- komunalne naknade doprinosi i druge naknade
- naknade za uporabu javnih površina,
a mogu biti uvedena i ova davanja:
- prirez porezu na dohodak
- porez na potrošnju
- porez na kuće za odmor
- porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište
- porez na nekorištene poduzetničke nekretnine
- porez na tvrtku ili naziv
- porez na korištenje javnih površina
- prirez na porez na dohodak.
Kao što je vidljivo, većina prihoda temelji se na davanjima radno aktivnog stanovništva i aktivnih poslovnih subjekata.
Što se komunalnih naknada tiče, njihov obim i visinu određuju gradsko ili općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika ili načelnika. Pri tome se visina komunalne naknade mora uskladiti s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ova naknada spada u jedan od izvora financiranja jedinice lokalne samouprave i ima definiranu namjenu: odvodnja atmosferskih voda, održavanje čistoće javnih površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i krematorija, javna rasvjeta, financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture.
Komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevnog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja djelatnosti, neizgrađenog građevnog zemljišta.
Naknade za komunalnu djelatnost određuju komunalna trgovačka društva, vlastiti pogoni JLS, javne ustanove koje osniva JLS ili ovlašteni koncesionar. Komunalnim djelatnostima se smatraju: opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, prijevoz putnika u javnom prijevozu, odlaganje komunalnog otpada, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, tržnice na malo, održavanje groblja i krematorija i prijevoz pokojnika, obavljanje dimnjačarskih poslova i javna rasvjeta.
Cijena komunalne usluge plaća se isporučitelju usluge a obveznik plaćanja je vlasnik ili korisnik nekretnine. Za određivanje cijena usluge postoje parametri: koeficijenti, lokacija, namjena objekta.
Objekti se po namjeni dijele na dvije osnovne skupine.
- kućanstva
- gospodarsko- poslovne objekte, koji se svrstavaju u više kategorija.
Kućanstva, domaćinstva ili stanovi i kuće ne spadaju u kategoriju gospodarsko-poslovnih objekata a ipak su vlasnici tih objekata kao pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu suočeni s protuzakonitim pokušajima nametanja obaveza koje vrijede za gospodarsko-poslovne objekte.
Potrošnju vode i zbrinjavanje otpada u kućanstvima, domaćinstvima vlasnici, stanovnici plaćaju kroz cijelu godinu i to otpad prema volumenu korisnog prostora stana ili kuće a vodu po potrošnji. Stanovnici plaćaju i sve ostale komunalne usluge temeljem svog mjesta stalnog boravka kao i komunalne naknade nastale izgradnjom stana ili kuće i upotrebom istoga. Članovi kućanstva, domaćinstva plaćaju i ostale lokalne poreze poput poreza na motorna vozila, na plovila, vez za plovilo, porez na dohodak , prirez na porez na dohodak i slično. Gosti, turisti koji borave u kućanstvu (nekadašnja "kućna radinost"), domaćinstvu ("pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu"), plaćaju boravišnu pristojbu kojoj je namjena "poboljšanje uvjeta boravka turista u turističkom mjestu". 65% te pristojbe ostaje u turističkom mjestu , odnosno općini ili gradu a 30% od 65% se doznačuje u proračun općine ili grada u svrhu održavanja i poboljšanja komunalne infrastrukture.
Unatoč evidentnom kršenju zakona, pojedine jedinice lokalne samouprave u raznim dijelovima Hrvatske, pa i u Istri, pokušavaju opteretiti kućanstva, domaćinstva dodatnim nametima. Očito, baš kao i središnja država, pokušavaju održati neodrživi razmjer javnog sektora, javne vlasti, javnih poduzeća i realnog sektora, odnosno radnoaktivnog stanovništva.
Stvaranjem sve većeg financijskog opterećenja svakom novom mikropoduzetniku, novom stanovniku općine ili grada, javne vlasti zapravo proaktivno djeluju na poticaj mlađem stanovništvu za odlazak u inozemstvo kao i za neizbježan rast sive zone u djelatnostima.
Još jedan slikoviti primjer daje i javna radio televizija koja godinama grca u gubicima ali ne smanjuje neproduktivan kadar, ne bavi se racionalizacijom troškova, ne "ganja" svoje fušere niti se ne trudi proizvesti kvalitetan domaći program, osobito ne u svrhu promocije turističkih posebnosti Hrvatske. Dapače, uz obilati udio marketinga i dalje se pokušava povećati prihode od RTV pretplate koristeći se i proizvoljnim tumačenjima zakona, zastrašivanjem stanovništva, korištenjem skupih usluga odvjetničkih društava. Uz ovaj "porez na zrak", gospodarsko-poslovni objekti plaćaju i porez "za odabrane", tako zvani ZAMP. Tu su još i spomenička renta, Hrvatske vode i šume i što još sve ne.
Svaki ovaj primjer "feudalnog poreza" zaslužuje posebnu analizu iz koje se u konačnici vidi da je taj "uhljebnički" model počeo nagrizati same temelje hrvatskog društva. Hrvatski građanin, pojedinac, mikropoduzetnik ugrožen je u svojoj egzistenciji a javnosektorska "rijetka zvjerka" uživa u statusu najviše zaštite položaja i prihoda.
Daleko smo još od poštivanja temeljnih ljudskih prava gdje pojedinac može računati na pravnu zaštitu od predatorskih namjera svih razina vlasti i javnih poduzeća ali i od prijevara u trgovini, posredništvu... Društvo za zaštitu potrošača još uvijek nije ni sjena razvijenim društvima za zaštitu životinja (svaka čast ovim društvima).
Ipak u svojoj zemlji imamo pravo štiti svoj dom i svoja građanska prava svim zakonom dopuštenim sredstvima. To nam je i obveza.
O ovim i ostalim gorućim temama obiteljskog smještaja raspravljat će se na predstojećem 3. nacionalnom Forumu obiteljskog smještaja 15., 16. i 17. studenog u Zadru.
Očekujemo da svi zainteresirani daju svoj doprinos dolaskom u Zadar i sudjelovanjem na FOS-u.
