U sklopu nedavno održanog skupa „Tržište nekretnina Republike Hrvatske" predstavljena je publikacija „Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.–2017.“ u kojoj su analizirani glavni trendovi na tržištima stanova i apartmana, obiteljskih kuća, poslovnih prostora, poljoprivrednog, građevinskog i šumskog zemljišta.
Analiza se odnosi na razdoblje od 2012. do 2017. godine i prikazuje trendove koji se bilježe na razini cjelokupne zemlje, županija, pojedinih jedinica lokalne samouprave, a za Grad Zagreb i na razini katastarske općine. Ova publikacija posebna je po tome što po prvi puta u modernoj hrvatskoj povijesti javnosti stavlja na raspolaganje temeljne podatke o tržištu nekretnina kao što su podaci o prosječnim ostvarenim kupoprodajnim cijenama nekretnina za sve tipove nekretnina koji su u publikaciji analizirani.
U publikaciji se mogu naći i drugi važni i zanimljivi podaci poput prosječne površine nekretnina koje su predmetom kupoprodajnih transakcija te prosječne starosti tih nekretnina. Posebno poglavlje publikacije posvećeno je analizi priuštivosti stambenih nekretnina po jedinicama lokalne samouprave.
Na tržištu nekretnina u razdoblju od 2012. do 2017. godine ostvareno je 536.811 transakcija pri čemu se najveći broj transakcija odnosi na transakcije poljoprivrednim zemljištem kojih je u promatranom razdoblju zabilježeno ukupno 220.459. Ukupna vrijednost transakcija u 2012. godini iznosila je 22,4 milijarde kuna da bi u 2017. godini ukupna vrijednost transakcija dosegnula 27,8 milijardi kuna što predstavlja 7,7 posto bruto domaćeg proizvoda Republike Hrvatske te godine. Najznačajniji udio u vrijednosti transakcija na tržištu nekretnina imaju stanovi na koje se odnosi 35,4 posto vrijednosti ugovorenih transakcija.
U razvijenim gradovima najprodavaniji stanovi, u priobalju građevinska zemljišta a ostatku RH poljoprivredna zemljišta
Vrste nekretnina u kupoprodajnim ugovorima po jedinicama lokalne samouprave jasno su geografski distribuirane te dobro odražavaju razlike u stupnju razvijenosti i ekonomskim specijalizacijama regija. U mnogim većim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i Dubrovnika stoga dominiraju kupoprodaje stana/apartmana. U priobalnom pojasu van većih gradskih naselja pak dominiraju kupoprodaje građevinskog zemljišta, dok u ostatku Hrvatske uglavnom dominiraju kupoprodaje poljoprivrednog zemljišta.
Dubrovnik je jedina jedinica lokalne samouprave u kojoj je medijalna cijena stana/apartmana u promatranom razdoblju bila viša od 15.000 kuna po m2. Cijena u rasponu od 10.000 do 15.000 kuna po m2 nalazila se u svega 33 jedinice lokalne samouprave koje se redom isključivo nalaze uz Jadransko more. Što se tiče obiteljskih kuća, u svega pet jedinica lokalne samouprave medijalna cijena bila je viša od 10.000 kuna po m2 i to u Vrsaru, Taru-Vabriga, Rovinju, Dubrovniku i Konavlima, dok se primjerice za 1 m2 u Dubrovačko-neretvanskoj, u Požeško-slavonskoj županiji moglo kupiti čak 17,6 m2 kuće.
U samo šest jedinica lokalne samouprave medijalna cijena prodanih građevinskih zemljišta bila je viša od 1.000 kuna po m2 i to u Biogradu na Moru, Bolu, Dubrovniku, Pučišćima, Smokvici i Splitu. Poput građevinskog, i poljoprivredno zemljište bilo je najskuplje na Jadranu. U najplodnijoj, Vukovarsko-srijemskoj, županiji medijalna cijena m2 poljoprivrednog zemljišta iznosila je 3,58 kuna. Najviše medijalne cijene prodanih poslovnih prostora od 12.000 i više kuna po m2 zabilježene su u četiri jadranska grada, Rovinju, Medulinu, Opatiji i Dubrovniku.
Indeks priuštivosti stana za 2016. godinu pokazuje da je priuštivost najmanja u priobalju te u Zagrebu i okolici. Primjerice, za iznos prosječnog godišnjeg neto dohotka, zaposlena osoba mogla je u Podgori kupiti tek 3,2 m2 stana, odnosno za kupnju jednog m2 morala je izdvojiti više od 30 posto svojeg godišnjeg neto dohotka.
Izvor: MGIPU
