Ako je išta dobro proizišlo iz ove pandemije, onda je to da se o laboratorijima počelo govoriti. Odjednom je javnost postala zainteresirana kako se može utvrditi je li netko pozitivan na Korona virus ili nije, kojim je to testom određeno i koliko je taj test pouzdan. Pojavom cjepiva, svi raspravljamo o njima, pitamo se kako je koje cjepivo napravljeno, koliko je djelotvorno, koliko je sigurno i na koji način se to istražilo.
A činjenica je da su laboratoriji oduvijek bili važni za donošenje odluka, ne samo u terapijama za pacijente već i u proizvodnji, trgovini, uvozu i izvozu, certifikaciji te inspekcijskim nadzorima. Samo u području građevine, primjera je bezbroj. Kako ćete bez laboratorija odrediti je li neki materijal nepropusan, koliko buke će prigušiti neki prozor ili koje je čvrstoće beton od kojeg namjeravate saliti deku?
No prije pandemije o laboratorijima se nije razgovaralo, ono što se događalo u njima bilo je daleko od očiju javnosti, a ispitne rezultate koji su oni davali uzimalo se zdravo za gotovo. Nismo razmišljali o njihovoj kompetentnosti, imaju li svu potrebnu opremu, osposobljeno osoblje i kako su procijenili mjernu nesigurnost.
Iz tiska je izašla nova knjiga Olge Štajdohar-Pađen s intrigantnim naslovom, Plivati laboratorijem i ostati živ – Postati i ostati akreditirani laboratorij, ili ipak bolje ne?
Kome je namijenjena?
Prije svega ljudima koji rade u laboratorijima. Mnoge stvari navedene u toj knjizi oni, naravno, već znaju i koriste svakodnevnom radu. No, ovom knjigom dobit će širu sliku infrastrukture za kvalitetu i mjesta laboratorija u njoj, položaja laboratorija u većim organizacijama i nuđenja svojih usluga na tržištu.
Posebno je namijenjena tvorničkim i fakultetskim laboratorijima koji nisu izravno na tržištu, ili barem nisu još, od kojih nitko ne zahtijeva da budu profitabilni, niti da budu akreditirani, ili barem ne još. Uz ovu knjigu će se bolje organizirati i pripremiti za moguće promjene.
Korisna je ljudima zaposlenima u akreditacijskoj agenciji. Njome dobivaju pogled na akreditaciju s pozicije laboratorija, a može biti dragocjena novacima u akreditacijskim aktivnostima, onima koji će tek postati voditelji postupaka akreditacije i ocjenitelji.
Također informacije navedene u ovoj knjizi dobrim dijelom mogu biti korisne zaposlenima u ministarstvima i drugim tijelima državne uprave koji rade na ovlašćivanju laboratorija, inspekcijskih i certifikacijskih tijela. Njih možda ne zanimaju svi detalji laboratorijskog rada, ali je dobro da dobiju uvid u složenost postizanja i dokazivanja osposobljenosti laboratorija za ispitivanja za koja će ih onda ta tijela državne uprave ovlastiti.
Nadalje, većina studija tehnike i prirodnih znanosti ima i poneki kolegij upravljanja kvalitetom i mjeriteljske prakse pa će ova knjiga koristiti i studentima i njihovim predavačima. Prije nego počnu čitati suhoparno pisane norme i stručnu literaturu, ovdje se mogu upoznati s temeljnim pojmovima i problemima.
I na kraju, postoje tiskovine, web-portali i novinari koji o infrastrukturi za kvalitetu povremeno pišu. Mnoge stvari bit će im jasnije nakon što pročitaju ovu knjigu i sigurno će svojim sugovornicima moći postavljati relevantnija pitanja i pisati vjerodostojnije tekstove.
Više informacija na: webknjizara.hr
