tr?id=1052675661447439&ev=PageView&noscript=1 Hrvatska pada prema Indeksu učinka klimatskih promjena
Hrvatska pada prema Indeksu učinka klimatskih promjena

Unsplash
Foto: Marcin Jozwiak
Objavljeno je novo izvješće Indeks učinka klimatskih promjena (CCPI) za 2022. godinu.

Koautori CCPI indeksa (Climate Change Performance Indeks) za 2022. godinu, na ovogodišnjem su COP26 prikazali novi redoslijed država rangiranih s obzirom na uspjehe i napretke u borbi protiv klimatskih promjena na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Radi se o neovisnom alatu koji analizira i uspoređuje učinke zaštite klime u 60 zemalja te Europskoj uniji u cjelini.

 

Upitnik za izradu indeksa ispunjava 460 stručnjaka u zemljama koje sudjeluju, a indeks se sastoji od četiri kategorije: emisija stakleničkih plinova, obnovljivi izvori energije, potrošnja energije i klimatske politike. Suradnik za ovogodišnji CCPI je Društvo za oblikovanje održivog razvoja.  

 

Još uvijek nijedna država nije rangirana na prva tri mjesta 

 

Niti jedna država  nema dovoljno dobre rezultate u svim kategorijama indeksa da bi postigla vrlo visoku ocjenu u CCPI. Stoga, ponovno prva tri mjesta u ukupnom poretku ostaju prazna.  

 

Međutim, neke zemlje ipak pokazuju dobre rezultate. Države koje na ljestvici najbolje kotiraju su, već tradicionalno, skandinavske zemlje – Danska (1.), Švedska (2.) i Norveška (3.). Danska je izborila svoje mjesto značajnim smanjenjem korištenja ugljena u posljednjih 20 godina i njegovom zamjenom s obnovljivim izvorima energije koji sada čine 30% u ukupnoj opskrbi energijom.

 

S druge strane, najgore rangirane države u Europi na ovogodišnjoj ljestvici su Mađarska (53.), Poljska (52.) i Češka (51.) dok je čak i Slovenija na vrlo lošem 50. mjestu. S obzirom na zemlje s najlošijim CCPI indeksom, istaknuta je Australija kao jedna od najvećih izvoznika ugljena u svijetu, koja nije pokazala napredak u nacionalnoj i međunarodnoj plitici, zbog čega joj je dodijeljeno 58. mjesto. Uspinjući se za 10 mjesta, Nizozemska je jedna od zemalja s najvećim poboljšanjem od prošlogodišnjeg CCPI-a, iako se još uvijek nalazi na srednjoj razini. 

 

Na novoj ljestvici Hrvatska je zauzela 28. mjesto, što je u usporedbi s prošlogodišnjim izvještajem kada je bila na 18. mjestu, za 10 mjesta lošiji plasman. 

 

Uspješnost u području zaštite klime promatranih zemalja, koje zajedno čine 92 % globalne emisije stakleničkih plinova, procjenjuje se u četiri kategorije. U dvije od ove četiri kategorije, Hrvatska je dobila lošu ocjenu. Radi se o kategorijama emisije stakleničkih plinova i potrošnja energije, koje su međusobno generalno vrlo povezane. Naročito je to vidljivo u našim regijama gdje se još uvijek u značajnoj mjeri za proizvodnju električne i toplinske energije, ali i pokretanje vozila koriste fosilna goriva (68,3% prema publikaciji Energija u Hrvatskoj 2019).

 

Koautori su naglasili da je jako dobro što većina zemalja ima nacionalne ciljeve za nultu neto stopu emisija, no bitno je da se više fokusiraju na zamjenu ugljena obnovljivim izvorima energije a ne prirodnim plinom, kao npr. Japan. Uz to su naglasili da nijedna zemlja koja je analizirana nije na „putu“ za ostvarenje kratkoročnih politika za postizanje dugoročnog cilja od nulte neto stope emisija, time ukazujući na veliku razliku u namjerama i stvarnoj implementaciji. 

 

Obnovljiva energija se širi, unatoč svjetskom gospodarskom padu  

 

Norveška je prva zemlja koja je dobila vrlo visoku ocjenu u kategoriji obnovljive energije. 

 

U kategoriji korištenja obnovljivih izvora energije Hrvatska je dobila visoku ocjenu te zauzela 11. mjesto što je u skladu s generalnim trendom povećanja instalacije sustava koji koriste OIE u javnom i privatnom sektoru posljednjih nekoliko godina. Ovaj pozitivan trend ponajprije možemo zahvaliti dostupnim financijskim mehanizmima koje su korisnici u svim sektorima koristili za sufinanciranje svojih projekata u energetici kroz prošlu financijsku perspektivu (2014.-2020.). Trenutno dostupne informacije i predviđanja govore da će se taj trend nastaviti i u novom razdoblju (2021.-2027.) te su u nekim programima financiranja na nacionalnoj i EU razni već jasno izdvojene mjere koje se odnose na povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. 

 

Kao i prošle godine, niti jedna zemlja EU-a nije imala vrlo slab učinak. Češka, Poljska i Francuska ostaju zemlje EU s najlošijim rezultatima u ovoj kategoriji. 

 

Posljednja kategorija u kojoj se vršilo bodovanje je klimatska politika pojedine analizirane zemlje. Ovdje je Hrvatska dobila srednju ocjenu te se po tome smjestila na 26 mjesto, blizu Italije, Austrije i Grčke. Posljednjih godina, a prateći inicijative iz Europske komisije,  naročito donošenje Europskog Zelenog Plana, Hrvatska je izradila i prihvatila nekoliko bitnih strateških dokumenata. Tu je ponajprije potrebno izdvojiti Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, Integrirani nacionalni i klimatski plan za RH za razdoblje od 2021. do 2030. godine (NECP) te Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu. 

 

Hrvatska je ostvarila veliki pad na ljestvici 

 

Kao i prethodnih godina, Hrvatska ima visoke rezultate u kategoriji obnovljivih izvora energije. Ipak, zemlja pokazuje srednju uspješnost u kategoriji klimatske politike i nisku u korištenju energije i emisijama stakleničkih plinova. 

 

Hrvatska je svoje nacionalne dugoročne strategije usvojila u lipnju 2021. Zemlja se i dalje oslanja na fosilna goriva i jedina je članica EU-a bez jasnog plana postupnog ukidanja ugljena. Općenito, stručnjaci CCPI ne vide hrvatske ciljeve kao dovoljne. 

 

Kombinacijom dobrog strateškog planiranja, dostupnih financijskih mehanizama i sredstava, institucionalne podrške te uključivanjem građana u pripremu i provedbu projekata vezanih uz energiju i klimu, smanjenje emisija stakleničkih plinova u budućnosti može biti značajno što za sobom povlači bolje uvjete života, gospodarsku konkurentnost te povećanje kapaciteta za prilagodbu klimatskim promjenama. Sve će to, naravno, utjecati i na poziciju Hrvatske na budućim ljestvicama CCPI, što samo za sebe ne bi trebao biti cilj već motivacija za djelovanjem u pravom smjeru, smjeru energetske tranzicije cijelog društva.