Koja su rješenja najviše ekološki prihvatljiva i o čemu to ovisi?
Od čega se grade pasivne kuće?
Pasivna zgrada se, u biti, može izgraditi u svakoj tehnologiji. Ipak, neki se građevinski materijali mnogo češće koriste u pasivnoj gradnji. Utjecaj na to imaju prije svega razlike u izolacijskoj učinkovitosti između pojedinih materijala.
Razlike u rasponu primjene građevinskog materijala mogu se vidjeti također među pojedinim državama, ili više među klimatskim zonama. Ovisno o klimatskim uvjetima konkretne regije, mijenjat će se zahtjevi vezani za komponente od kojih se zgrada gradi.
Drvo, aluminij ili možda staklo?
Prilično popularni građevinski materijali u pasivnoj gradnji su celularni beton, silikati, blokovi od kalcija i pijeska. Nažalost, ti materijali, iako omogućuju izradu konstrukcije vanjskog zida sa svim normama pasivnosti, teško se mogu nazvati ekološkim.
Ekološki prihvatljivija rješenja su drveni prefabrikati, čija je prednost brža izgradnja doma i mogućnost izvođenja građevinskih radova bez tehnoloških prekida koje zahtijevaju mokri radovi.
– Temeljno načelo u pasivnoj gradnji je uporaba materijala, koji ne samo da imaju odlične termičke parametre, već i ne emitiraju štetne materije tijekom rada, sigurni su za buduće korisnike, a u proizvodnji i preradi koriste što manje neobnovljive energije – govori Viktor Stojanoski, Regionalni direktor (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna, S. Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Albanija) iz Aluprof.
Nažalost, drvo ima i nedostatke. Zahtjeva dodatnu zaštitu od djelovanja vlage, a kompletna zgrada treba biti zaštićena od požara.
U pasivnoj izgradnji može se također s uspjehom koristiti staklo. Adekvatno osvjetljenje zgrade i dobivanje solarne energije za pasivno grijanje objekta su veoma bitan element pasivnosti. Od pomoći su ovdje sistemi od stakla i aluminija koji omogućuju izvođenje velikih zastakljivanja, uključujući i cijele zidne zavjese (fasade) od stakla.
– Aluminijski fasadni sustavi su odlično rješenje koje se sve češće koristi u pasivnim zgradama – komercijalnim i individualnim – naglašava Viktor Stojanoski. Kao marka, koja podržava pasivnu izgradnju, konstantno radimo na rješenjima, koja omogućavaju povećanje stupnja termičke izolacije naših profila. Jedan od posljednjih efekata naših aktivnosti je stupno-krmeni zid MB-SR50N HI+ koji pored odličnih parametara (i u pogledu otpornosti na vjetar i vodootpornosti) omogućava bilo koji oblik tijela zgrade – objašnjava Stojanoski.
Zahvaljujući aluminiju, pasivne zgrade mogu biti ne samo tople, ali također mogu izgledati suvremeno te nuditi krajnjim korisnicima visoki stupanj udobnosti.
Trinity College, Dublin, Ireland. Iskorišteni sustavi: MB-SR50N
Pasivna izgradnja - najvažnije norme
Trenutno se u Hrvatskoj grade domovi s potrošnjom energije za grijanje od 80-100 kWh/m2/godišnje. Da bi se zgrada smatrala pasivnom, njezina potrošnja energije za grijanje ne može biti veća od 15 kWh/m2/godišnje, koeficijent prolaza topline kroz vanjske pregrade (krov, zidovi, strop i pod) ne može biti veći od 0,15 W/(m2 * K), a kroz prozore 0,8 W/(m2 * K). Kao što se vidi, razlika u potrošnji energije između obije vrste zgrada je značajna.
Kriterije pasivne izgradnje definira neovisni istraživački institut za pasivnu izgradnju u Darmstadtu (Njemačka) – Passive House Institute (PHI), čiji osnivač – dr Wolfgang Feist se smatra tvorcem ideje pasivne izgradnje. PHI izdaje certifikate za pojedine građevinske materijale, sustave i komponente, koji se mogu koristiti kod izgradnje pasivnog objekta. Kako bi se dobio certifikat, parametri toplinske izolacije Ud moraju biti manji od 0,80. Neophodno je također ispunjavanje normi zračne nepropusnosti.
Siemens Campus, Didsbury Technology Park, Hebburn, Great Britain. Iskorišteni sustavi: MB-104 PASSIVE, MB-SR50N
Ekološki građevinski materijal i njegov skriveni ugljični otisak
Kao što je već spomenuto, važan element cjelokupnog koncepta pasivnog stanovanja je njegov pozitivan utjecaj na okoliš. Međutim, može li se predloženi građevinski materijal smatrati ekološkim, ne utječe samo to da li njegova svojstva dopuštaju gradnju zgrade s niskom potrošnjom energije. Potrebn je također uzeti u obzir niz varijabli koje nadilaze samu strukturu materijala i njegova toplinska svojstva. To su:
- Način dobivanja materijala – jesu li se u proces proizvodnje morali koristiti strojevi koji zagađuju okoliš, koliko je energije potrošeno tijekom proizvodnje materijala (i odakle ta energija).
- Proizvodnja materijala – Je li bio potreban tretman? Koliko je energija bila skupa?
- Transport materijala – što je teži materijal koji se mora dalje transportirati, to će ostaviti veći ugljični otisak.
- Reciklaža – da li se materijal može reciklirati? Hoće li se rušenjem zgrade stvarati građevinski otpad čijim će se odlaganjem ponovno stvoriti ugljični otisak?
- Velike su razlike i na razini iste vrste materijala, bilo da dolazi od različitih proizvođača ili je dobiven različitim metodama. U Aluprof kontinuirano povećavamo udio recikliranog aluminija u ukupnoj proizvodnji, a to ima značajan utjecaj na ekologiju. Rekuperacijom otpadnog aluminija štedimo oko 95% energije potrebne za proizvodnju primarnog aluminija, dok smanjujemo onečišćenje vode za čak 97%. Kao posljedica proizvodnje jedne tone proizvoda iz linije Low Carbon Kęty Aluprof emisija iznosi 2,79 tCO2, . Dok svjetska prosječna emisija CO2 kod proizvodnje primarnog aluminija iznosi čak 16,7 tCO2 na tonu proizvoda – objašnjava Viktor Stojanoski, Regional Manager u Aluprof.
Izgradimo bolju budućnost!
Izgradnja pasivnog objekta odluka je koja se ne odnosi samo na potencijalne buduće troškove grijanja. To je posveta okolišu i boljem životu sadašnjih i budućih naraštaja. Svjetski savjet za zelenu gradnju (WGBC) ima za cilj dekarbonizaciju AEC sektora do 2050. godine. Da bi to bilo moguće, potrebno je povećati broj pasivnih i štedljivih izvedbi te odabrati građevinske materijale koji zadovoljavaju ekološke standarde.