Riječ je o posebnoj vrsti ljepila koje ima mogućnost da se u potpunosti stvrdne u samo nekoliko sekundi stapajući dijelove zgrade u jednobojnu strukturu. Rezultirajuća gradnja je laka (potencijalno 70% lakša) i nosi se bolje s promjenjivim temperaturama od čelika. Ljepilo je također u prednosti što se tiče vremena izgradnje i efikasnosti.
Iako postoji nekoliko prepreka, ljepilo visoke čvrstoće se već koristi u nekoliko visoko rangiranih projekata za stvaranje glatke fasade, kao npr. u Snohettinom projektu proširenja Muzeja suvremene umjetnosti u San Franciscu.
Ako se ljepilo visoke čvrstoće u kombinaciji s modernim kompozitnim materijalima pokaže kao pouzdan i efikasan materijal kao što je reklamiran, arhitektura bi mogla doživjeti pravu revoluciju u načinu na koji se dizajniraju i grade objekti.
Izvor/ArchDaily