ŽIVJETI U PROSTORU, A NE U SOBAMA

Usred nedavno naseljenog prigradskog područja koje bi moglo biti bilo gdje, ova kuća za par inženjera i njihovo dvoje djece ima kvadratni tlocrt podjeljen u asimetričke kvandrante koji se penju do visine od četiri kata. Četiri stube (što znači 70 cm visine) međusobno odvajaju kvandrante.


Na sjecištu zidova koji dijele interijer su spiralne stube sa središnjim stubišnim oknom, jednostavne i bez odmorišta. Između tih zatvorenih prostora dvojak je put: stube koje su dijagonalna prečica i blaži put koji povezuje središta svakog zatvorenog prostora.

Ukupno je dvanaest platformi na različitim razinama, gdje je rotacija od 360 stupnjeva ekvivalentna jednom cijelom katu. Sekvenca koja se uzdiže uspostavlja različite stupnjeve intimnosti i blizine između pojedinih kućnih funkcija što se pružaju od kuhinje i nekoliko blagovaonica u prizemlju do spavaćih soba i studija na najvišem dijelu kuće. Ovaj raspored vodi do aktivacije određenih prostorija prema dobu dana i vrsti obiteljske interakcije kroz središnju komunikaciju.


Tu drvenu kuću podržavaju središnje stubište, robustna struktura spiralno postavljenih ploča i četiri stupa od armiranog betona koji se uzdižu kroz čitavu visinu volumena. Na dnu se središte stubišta podudara s dijagonalnim ulazom u kuću. Vanjska fasada obložena je ventiliranim pločama i blago uokvirenim staklenim panelima.

Izvor/Oris