gradimozadar.hr   gradimozadar.hr   gradimozadar.hr  gradimozadar.hr 

Kolumne&Razgovori

Sve „tajne“ podnog grijanja

Današnje grijanje druga je priča!

Današnje grijanje druga je priča!


filip-babic Današnje grijanje druga je priča!
Filip Babić
Kolumna

25. 04. 2019.
kuca2 Današnje grijanje druga je priča!
 FOTO by Babić d.o.o.

Dugo je godina podno grijanje pružalo negativan dojam. Uzrok toga bile su instalacije obično rađene prije četrdesetak godina kad je temperatura kotla bila viša od 70°C, regulacije slabe i neprecizne. Instalacija u podu izvodila se bakrenim cijevima koje se nisu dale savijati (a bile su i skupe). Posljedica takve ugradnje bila je visoka temperatura poda (na pojedinim mjestima i preko 45-50°), obzirom na malu dužinu cijevi relativno mala ukupna snaga sistema, rezultat toga niska temperatura u objektu (razlog je bila i loša izolacija). Ljudi su imali probleme s hodanjem po tako toplim zonama, a kuća je bila hladna, uz pucanje pločica i dizanje prašine. 


Fotogalerija

Često se misli kako je i danas tako. No, obzirom na sustav građenja i izolaciju objekta, trenutno nema boljeg sustava grijanja od podnog. Suvremene karakteristike podnog grijanja su pravilan raspored topline (noge tople, glava hladna), niža temperatura poda i jednaka temperatura cijele prostorije bez ružnih cijevi, radijatora i slično

Sustav se sastoji od izolacijske podloge, cijevi, dilatacijskih traka, razdjelnog ormarića s razdjelnikom i sabirnikom, te regulacije. Izolacijska podloga može biti od 1 cm debljine pa do deset čak i dvanaest centimetara. Obično se koristi podloga od 17 mm zbog visine poda koja može biti ravna s mrežom (obično za dvorane), može se hvatati plastičnim obujmicama, uz varijantu i s čičak trakom.

Češće se koristi podloga s čepovima koji drže cijev na mjestu i po kojoj se može hodati bez straha da će se cijev pomaknuti.

Uz rub prostorije i prema svim tvrdim vertikalama postavlja se traka za dilataciju koja odvaja od zidova kasnije izlivenu betonsku ploču koja se širi zbog utjecaja topline. Cijevi se postavljaju po principu jedna topla jedna hladna cijev (kako bi se ujednačila temperatura poda) i to gušće uz vanjske zidove i vanjske otvore, a rjeđe prema sredini.

To se uglavnom radi prema nekom mini projektu koji je u skladu s namjenom i vrstom prostorije.

 

Vitodens-343-F_00023 Današnje grijanje druga je priča!

 

Na pripremljenu instalaciju izlijeva se beton koji u sebi ima aditive za izlučivanje zraka iz betona, te vlakna za čvrstoću podloge. Debljina takve betonske ploče mora biti minimalno 45 mm iznad cijevi i to iz dva razloga. Prvi je čvrstoća same ploče i njezina stabilnost, a drugi je pravilan raspored topline iz cijevi prema vrhu podloge.

Najbolja kombinacija s podnim grijanjem je toplinska pumpa koja se može spojiti na bilo koju drugu vrstu grijanja. Temperatura vode koja ide prema cijevima kreće se između 30 i 45 °C, a sama temperatura poda između 24 i 28 °C, osim u kupaonici gdje može biti nešto toplije. Tako se čini kako je pod hladan, međutim to je dovoljno da kvalitetno zagrije Vašu kuću ili stan.

Zbog niže temperature nema podizanja prašine niti problema s venama.
Podno grijanje ne treba nikakve dodatne sustave jer ima dovoljno snage. Jednom zagrijani objekt ima minimalne oscilacije temperature u prostoriji.

Regulacija se odvija preko automatike koja mjeri vanjsku temperaturu i mijenja polaznu temperaturu vode u ovisnosti o vanjskoj. Što je vani toplije, manje grije i obrnuto. Uz to se regulira protok vode kroz svaku prostoriju posebno, jer nam ne treba ista temperatura u kupaonici i u sobi.

Ovim se sistemom objekt također može hladiti, na način da pušta hladniju vodu u sistem (ne prehladnu kako ne bi došlo do kondenzacije poda). No, iako su ljudi zadovoljni takvim sistemom, osobno ga ne volim, jer smatram kako je prirodnije grijati odozdo prema gore, a hladiti odozgo prema dolje. Takvo je i prirodno strujanje zraka što treba poštivati.

Kao završni sloj poda najčešće se stavljaju pločice ili kamen, a može i parket, laminat, tepisoni i slično - danas su gotovo sve podloge prilagođene ovom sistemu grijanja.


Dugo je godina podno grijanje pružalo negativan dojam. Uzrok toga bile su instalacije obično rađene prije četrdesetak godina kad je temperatura kotla bila viša od 70°C, regulacije slabe i neprecizne. Instalacija u podu izvodila se bakrenim cijevima koje se nisu dale savijati (a bile su i skupe). Posljedica takve ugradnje bila je visoka temperatura poda (na pojedinim mjestima i preko 45-50°), obzirom na malu dužinu cijevi relativno mala ukupna snaga sistema, rezultat toga niska temperatura u objektu (razlog je bila i loša izolacija). Ljudi su imali probleme s hodanjem po tako toplim zonama, a kuća je bila hladna, uz pucanje pločica i dizanje prašine. 


Često se misli kako je i danas tako. No, obzirom na sustav građenja i izolaciju objekta, trenutno nema boljeg sustava grijanja od podnog. Suvremene karakteristike podnog grijanja su pravilan raspored topline (noge tople, glava hladna), niža temperatura poda i jednaka temperatura cijele prostorije bez ružnih cijevi, radijatora i slično

Sustav se sastoji od izolacijske podloge, cijevi, dilatacijskih traka, razdjelnog ormarića s razdjelnikom i sabirnikom, te regulacije. Izolacijska podloga može biti od 1 cm debljine pa do deset čak i dvanaest centimetara. Obično se koristi podloga od 17 mm zbog visine poda koja može biti ravna s mrežom (obično za dvorane), može se hvatati plastičnim obujmicama, uz varijantu i s čičak trakom.

Češće se koristi podloga s čepovima koji drže cijev na mjestu i po kojoj se može hodati bez straha da će se cijev pomaknuti.

Uz rub prostorije i prema svim tvrdim vertikalama postavlja se traka za dilataciju koja odvaja od zidova kasnije izlivenu betonsku ploču koja se širi zbog utjecaja topline. Cijevi se postavljaju po principu jedna topla jedna hladna cijev (kako bi se ujednačila temperatura poda) i to gušće uz vanjske zidove i vanjske otvore, a rjeđe prema sredini.

To se uglavnom radi prema nekom mini projektu koji je u skladu s namjenom i vrstom prostorije.

 

Vitodens-343-F_00023 Današnje grijanje druga je priča!

 

Na pripremljenu instalaciju izlijeva se beton koji u sebi ima aditive za izlučivanje zraka iz betona, te vlakna za čvrstoću podloge. Debljina takve betonske ploče mora biti minimalno 45 mm iznad cijevi i to iz dva razloga. Prvi je čvrstoća same ploče i njezina stabilnost, a drugi je pravilan raspored topline iz cijevi prema vrhu podloge.

Najbolja kombinacija s podnim grijanjem je toplinska pumpa koja se može spojiti na bilo koju drugu vrstu grijanja. Temperatura vode koja ide prema cijevima kreće se između 30 i 45 °C, a sama temperatura poda između 24 i 28 °C, osim u kupaonici gdje može biti nešto toplije. Tako se čini kako je pod hladan, međutim to je dovoljno da kvalitetno zagrije Vašu kuću ili stan.

Zbog niže temperature nema podizanja prašine niti problema s venama.
Podno grijanje ne treba nikakve dodatne sustave jer ima dovoljno snage. Jednom zagrijani objekt ima minimalne oscilacije temperature u prostoriji.

Regulacija se odvija preko automatike koja mjeri vanjsku temperaturu i mijenja polaznu temperaturu vode u ovisnosti o vanjskoj. Što je vani toplije, manje grije i obrnuto. Uz to se regulira protok vode kroz svaku prostoriju posebno, jer nam ne treba ista temperatura u kupaonici i u sobi.

Ovim se sistemom objekt također može hladiti, na način da pušta hladniju vodu u sistem (ne prehladnu kako ne bi došlo do kondenzacije poda). No, iako su ljudi zadovoljni takvim sistemom, osobno ga ne volim, jer smatram kako je prirodnije grijati odozdo prema gore, a hladiti odozgo prema dolje. Takvo je i prirodno strujanje zraka što treba poštivati.

Kao završni sloj poda najčešće se stavljaju pločice ili kamen, a može i parket, laminat, tepisoni i slično - danas su gotovo sve podloge prilagođene ovom sistemu grijanja.


gzd Današnje grijanje druga je priča!