gradimozadar.hr   gradimozadar.hr   gradimozadar.hr  gradimozadar.hr 
Zadar je motor razvoja i prirodni centar regije Središnjeg Jadrana

Foto:
Zadar je motor razvoja i prirodni centar regije Središnjeg Jadrana

Novi instrument EU namijenjen je jačanju gradova kao urbanih i regionalnih središta iz kojeg će gradovima u Hrvatskoj biti dostupno ukupno 350 milijuna EUR do 2020.godine. Grad Zadar će se natjecati za EU sredstva namijenjena urbanom razvoju, međutim važno je da se u kontekstu urbanog razvoja napokon Hrvatska odredi želi li koncentrirati razvoj u četiri najveća grada ili želi decentralizaciju i ravnomjeran razvoj svih svojih gradova

Novim instrumentom EU za urbani razvoj, te novim Zakonom o regionalnom razvoju, a koji po prvi puta prepoznaje urbana područja i to kao urbane aglomeracije, te velika i mala urbana područja, Zadar je prepoznat kao Veliko urbano područje koje čini 13 općina, grad Nin i grad Zadar.

Specifičnost zadarskog urbanog područja je što za razliku od nekih kontinentalnih urbanih područja uključuje i otoke, i to otočne općine od Preka do Kukljice i otoka u administrativnom obuhvatu Zadra, a koji zajedno sa kopnenim djelom Zadra predstavljaju kontinuitet urbanog područja. Upravo oko uključivanja otoka u urbano područje grada vodila se najveća rasprava sa Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU budući prvotno u Ministarstvu nisu bili skloni tome da otočna područja ulaze u urbano područje grada. Međutim uz pomoć znanstveno potkrijepljenih argumenata pokazano je kako se more ne treba gledati kao medij koji razdvaja kopnene dijelove, nego upravo obratno kao medij koji spaja... U prilog toj tezi istaknuta je frekventnost linije Zadar-Preko koja već godinama predstavlja najfrekventniju brodsku liniju u državi i čini otok Ugljan sastavnim djelom Velikog urbanog područja Zadra.

Zadarsko Veliko urbano područje čini 825,14 km2 površine i ukupno ima 113.045 stanovnika.

tabela

U urbano područje uključene su one općine čijih najmanje 30% stanovništva migrira Zadru svakodnevno. To je međunarodno priznati kriterij koji pokazuje gravitacijsku snagu i pomaže u definiranju granica urbanoga područja.

Zadar s ovim podacima predstavlja najveće Veliko urbano područje u Hrvatskoj (iza 4 urbane aglomeracije: Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka) sa vise od 100.000 stanovnika, a upravo se taj kriterij od 100.000 stanovnika često uzima kao mjerilo snage nekog urbanog središta – metropole. Prema tome Zadar s ovim obuhvatom ima obilježja velikog urbanog središta i ima specifičnu poziciju na regionalnoj karti Hrvatske jer je izrastao kao peti po veličini grad u Hrvatskoj sa nešto manje stanovnika od urbane aglomeracije Osjeka, a istodobno sa dovoljno više stanovnika od sljedećih manjih gradova u Hrvatskoj, Slavonskog Broda sa 59.141 stanovnika i Pule sa 57.460 stanovnika. Uloga Zadra u regionalizaciji države je stoga vrlo specifična i potpuno pravedno i prirodno bi bilo da se zbog svog značaja za središnji Jadran, te uloge koju Zadar ima za razvoj otoka, te zaleđa sve do BiH i Like, Zadar promatra kao peto urbano središte Hrvatske i prema tome nezaobilazan faktor razvoja Jadranske regije.

Zadar sa svojim zaleđem kao dio homogenog urbanog područja je “motor” razvoja cijele regije središnjeg Jadrana, posebice zato jer u okolici Zadra nema većih urbanih središta. Većih urbanih središta nema sve do Šibenika na jugu, Gospića na sjeveru, te na zapadu Rijeke.

Samo ovim činjenicama jasno je kako Zadar mora biti sagledan kao poveznica između sjevernog i južnog Jadrana jer je to prostor koji bi svojim eventualnim zanemarivanjem “prepolovio” Jadran na Riječko i Splitsko urbano područje i time doveo do odumiranja svega onoga što nije smješteno u ta dva centra.

Prema tome razvojna uloga Zadra je od presudne važnosti ne samo za razvoj Zadra, zaleđa i otoka ovoga kraja nego za razvoj čitavog središnjeg Jadrana i prema tome cijele Jadranske Hrvatske. U kontekstu razvoja Hrvatske, razvoj Zadra doprinosi policentričnom razvoju, a to znaci razvoj koji ne centralizira sve svoje razvojne kapacitete u četiri najveća grada, a u najvećoj mjeri u metropolu - Zagreb.

Stoga je važno da se Zadar u nekoj novoj regionalizaciji o kojoj se danas puno priča prepozna kao centar regije, jer sve drugo bi vodilo u novu centralizaciju i "krnji" razvoj Hrvatske u kojem se razvija "središnja Hrvatska" dok njeni “udovi” odumiru.

Nije dovoljno da se decentralizacija kontinuirano provlači kao tema, posebno u kontekstu predizbornih obećanja, a da se pri tome ne dešava ništa što bi uistinu i dovelo do decentralizacije. Svima mora biti jasno da nema decentralizacije bez financijske decentralizacije, te prijenosa većih ovlasti iz “centrale” na gradove i županije. Tek kada se to dogodi Hrvatska će se moći ravnomjerno razvijati, a razvoj će u najvećoj mjeri ovisiti o sposobnostima vodstva gradova i općina.

Zato pitanje ukidanja općina i županija obavezno treba promatrati kroz pitanje decentralizacije, jer ako danas nismo zadovoljni s radom županija ili općina u Hrvatskoj to nije nužno krivica županija i općina, nego je to u najvećoj mjeri krivica središnje Države koja ograničava ovlasti gradova, općina i županija pa prema tome ograničava i njihove razvojne mogućnosti. Nitko ne može znati bolje od gradova i općina koje su “na terenu” sto je potrebno nekom lokalnom području da se razvije. Dakle, da bi se županije, gradovi i općine mogle nesmetano razvijati potrebno je povećati decentralizaciju države, pa će na svakoj županiji i gradu biti teret da se dokaže I da stvori bolje razvojne uvjete u svojoj sredini.

Kod nas se zadnjih godina događa upravo suprotno zato sto se forsira razvoj četiri grada i zato sto se kroz tobožnju racionalizaciju ukidaju ispostave i odjeli u svim ostalim gradovima i općinama osim u ova četiri najveća grada. Pitanje je kuda to vodi, osim u novu centralizaciju? I zašto se država ne racionalizira tako da smanjuje urede, agencije i broj ljudi u središnjicama, gdje ionako radi daleko najveći broj ljudi?

Evo npr. samo jednog podatka. Stalno se priča o ukidanju općina, za koje postoji konsenzus da ih je puno, ali s druge strane u svim općinama u Hrvatskoj radi ukupno oko 2.800 ljudi, sto je broj zaposlenih kao u jednoj malo većoj firmi, a znamo da su općine zadužene za razvoj svakog pedlja naše države. Dakle, u većini slučajeva se radi o krajevima u koje nitko ne ulaže i koji su daleko od blještavila urbanih sredina. Istodobno u državnim i javnim službama, a koje su u najvećoj mjeri koncentrirane u regionalnim središtima poput Zagreba radi oko 250.000 ljudi! Već paušalnim pogledom, jasno je gdje bi trebali krenuti sa racionalizacijom i gdje bi ta racionalizacija imala najviše smisla.

Dakle, ako pričamo o smanjivanjima javne uprave, onda treba krenuti sa najvećima, jer su tamo uštede najveće, a ujedno najveće sredine će to najlakše i podnijeti. Nije jednako otpustiti 5 ljudi u maloj općini ili 5 ljudi u Zagrebačkom holdingu. Zato je vrlo važno postaviti stvari u pravilan okvir.

U kontekstu centralizacije treba promatrati i nedavno namjerno financijsko slabljenje gradova i općina smanjenjem poreza na dohodak, a koji je glavni izvor prihoda gradova i općina. Kako netko tko zagovara decentralizaciju može ukinuti vitalne prihode gradovima i općinama i time još vise pojačati razliku između središnje države i gradova i opcina? I kako to da kad se već htjelo štedjeti nije krenulo sa središtima i centralnom državom gdje bi uštede bile znatno veće, a ujedno bi se pridonijelo smanjivanju jaza između središnje države i ostalih krajeva Hrvatske?

Da je namjena smanjivanja ovog poreza bila povećanje potrošnje onda bi se prvo smanjio najvažniji od svih poreza za potrošnju, a to je PDV. Smanjenjem PDV-a potaknula bi se potrošnja, ali bi se time smanjio prihod državnog proračuna sto vladajući nikako nisu htjeli postići. Nečija procjena je bila da je lakše uzeti gradovima i općinama koji su najbliže građanima i koji žive i rješavaju probleme građana svakodnevno, nego neefikasnoj središnjoj državi koja je u najvećoj mjeri generator prevelikog zaduživanja.

Sve ovo su ključna pitanja nove regionalizacije i generalno ravnomjernog i pravednog regionalnog razvoja Hrvatske. Zato ova pitanja nije moguće gledati odvojeno, a za izvlačenje bilo kakvih zaključaka moramo postići širu i argumentiranju javnu raspravu o ovoj temi.

Za kraj valja se nadati kako će novi pogled EU na regionalnu politiku država članica i posebna pažnja koja je do 2020-te posvećena gradovima kroz EU fondove prouzročiti ravnomjerniji razvoj gradova u Hrvatskoj i omogućiti Zadru da učvrsti svoju poziciju na karti Hrvatske kao nezaobilazno regionalno središte.