Neovisni stručni Odbor nagrade koji su činili predsjednik Društva arhitekata Splita Dragan Žuvela, predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Petra Škevin te Alen Harapin s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, odabrao je pet projekata koji će hrvatsku predstavljati na međunarodnoj razini.
Nagrađeni su projekti:
· Bijela kuća u Sutivanu na Braču u kategoriji Stambene građevine,
· Studentsko stanovanje u sveučilišnom kampusu na riječkom Trsatu u kategoriji Javne i poslovne građevine te
· Rekonstrukcija Turističke palače u Splitu u kategoriji Zajednički prostori.
Posebne nagrade Odbor je dodijelio i za Održivu gradnju poslovnoj zgradi West Gate „A“ u Splitu te za Društvenu vrijednost splitskoj Osnovnoj školi „Žnjan-Pazdigrad“.
Pobjednički projekti predstavljat će Hrvatsku na međunarodnom natječaju CEMEX Building Award koje će se u studenom održati u Meksiku, a na kojem će se natjecati u konkurenciji sedamdesetak svjetskih projekata.
Kroz međunarodno izdanje Graditeljske nagrade, CEMEX nastoji posebno poticati i nagrađivati talent u arhitekturi i graditeljstvu, razvijati globalnu kulturu inovacije i kreativnost te poticati upotrebu novih betonskih tehnologija koje jamče visoku održivost u zgradarstvu i infrastrukturi. Svi nacionalni pobjednici predstavljeni su na službenoj stranici nagrade.
Bijela kuća, Sutivan na Braču
Pobjednik u kategoriji Stambene građevine
Investitor: privatni
Arhitektonsko rješenje: Arhitektonski biro Lukšić i Visković d.o.o.
Projekt konstrukcije: Grading d.o.o.
Izvođač: Livel d.o.o.
Pripadnica ciklusa suvremenih sutivanskih kuća Arhitektonskog biroa Lukšić i Visković, Bijela kuća predstavlja pokušaj jednostavnosti u šumi nekritičkog trendovskog minimalizma i odgovor na pučku arhitekturu u kontekstu suvremenosti.
Kako je mjesto Sutivan smješteno na sjevernoj strani otoka gdje se pogled pruža na more, a sunce dolazi s leđa, razmišljalo se o konceptu koji uvažava oba uvjeta. Stvaranjem introvertiranosti ogradnim zidovima, dvor postaje sastavni dio kuće, a nastaje prožimanje unutrašnjeg i vanjskog prostora pogodnog za dalmatinsko podneblje koje omogućava boravljenje na otvorenom velikim dijelom godine.
Hlad, sunce, pogled, more, osnovni su elementi iz kojih je ova kuća nastala. Budući da je njen bogat program zahtijevao izdašnu površinu, pomiren je s mjerilom malog mjesta rastavljanjem na tri volumena različitih funkcija izmaknutih po vertikali. U suterenu se tako nalaze servisni prostori kuće - garaža, konoba, wellness, kućno kino i spremište, u prizemlju se nalazi dnevni dio s jednom spavaćom sobom i praonicom, a na katu još tri spavaće sobe, svaka sa svojom kupaonicom.
Masivni suterenski trakt s „prljavim“ sadržajima i grubom obradom tamnih zidova svojih volumena uzdiže kuću na platformu i radi jasnu podjelu između servisa i života. On je ekstenzija lokalnih cesta, kvrgavog i neurednog konteksta, on unosi nemar mjesta i predstavlja „prljave cipele“ nogu koje uzdižu čiste bijele volumene. U tim bijelim volumenima, horizont kuće prolazi kroz prizemlje do južnog dvora da ga osunča i ugrije pa se vrati nazad na sjevernu terasu, brodsku palubu. Taj pogled na more sa sjeverne strane i osunčanje s južne uvjetuju etažu prizemlja gdje se kroz dnevni dio kuće spajaju južni dvor i sjeverna terasa, dok je arhaični prostorni plan morao biti zadovoljen arhetipskim volumenom kuće s kosim krovom. Bazen je punopravni oblikovni element koji hrabro prodire u volumen kuće i komunicira sa svim otvorenim i zatvorenim prostorima prizemlja.
U komercijalne svrhe, kuća je morala biti ekonomična, te je jednim detaljem (horizontalnim lajsnama u bijeloj žbuci) podcrtala ideju volumena i konstruktivnih elemenata pa je oku postala jasnija. U procesu gradnje ta „nakupina betona“ pokazivala je samo prostorne vrijednosti pa je zadatak različitih metoda obrade pročelja bio u funkciji vizualnog.
Studentsko stanovanje u sveučilišnom kampusu na riječkom Trsatu
Pobjednik u kategoriji Javne i poslovne građevine
Investitor: Sveučilište u Rijeci
Arhitektonsko rješenje: Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann, Ivan Galić
Projekt konstrukcije: Eugen Gajšak, Marija Šarac, Marijan Bračun, Statički projektni ured GiF d.o.o.
Izvođač: Lavčević d.d.
Tri paviljona studentskog stanovanja s 238 stanova i Studentskim centrom dio su projekta izgradnje Sveučilišnog kampusa na Trsatu u Rijeci, a osiguravaju smještaj za 730 studenta i 24 gostujuća nastavnika, od čega je većina (688) u studentskim stanovima za četvoro koji se sastoje od zajedničkih prostora i dviju dvokrevetnih soba. Osim toga, u paviljonu 1 se nalaze 32 stana projektirana za po jednog studenta, a u paviljonu 2 24 stana višeg standarda za gostujuće nastavnike. Deset stanova (po 5 u paviljonu 1 i paviljonu 2) prilagođeno je za osobe s invaliditetom.
Unatoč strogo zadanim parametrima, cilj je bio stvoriti kvalitetne zajedničke prostore. U prizemljima paviljona nalaze se učionica, ambulanta, trim dvorane, studentska praonica, a na najvišim etažama zajednički dnevni boravci s kuhinjom i terasom. Ulazni prostori 4-krevetnih stanova se prema hodnicima ‘otvaraju’ velikim polutransparentnim ostakljenim stijenama koje pružaju fragmentarni uvid u studentsku svakodnevicu i prostor komunikacije transformiraju u prostor interakcije i druženja. Prefabricirani armirano betonski fasadni elementi i vidljivi beton u interijeru odgovor su na postizanje trajnosti objekata u odnosu na intenzitet korištenja kao i specifičnosti projektnog zadatka u odnosu na vremenske uvjete na lokaciji (ekstremni udari vjetra).
Oblikovanje pročelja svih paviljona studentskog smještaja riješeno je na identičan način:
kombinacijom okomitih i vodoravnih armirano betonskih prefabriciranih elemenata formirana su polja različitih veličina i proporcija u kojima se nalazi ostakljenje i zone ventiliranih kazeta od čeličnog lima, a na južnom, istočnom i zapadnom pročelju i perforirani klizni paneli za vanjsku zaštitu od sunca. U svakom paviljonu klizni paneli u pojedinim poljima izvedeni su u različitim bojama (plava za paviljon 1, žuta za paviljon 2 i zelena za paviljon 4) kako bi se olakšala orijentacija i stvorile identifikacijske poveznice. Isti koloristički kod je prenesen i u interijer (na stropove i obodne zidove studentskih stanova i vertikalnih komunikacija). Zidovi hodnika s obostrano smještenim stambenim jedinicama izvedeni su u vidljivom, tzv. ‘natur’ betonu, a ulazne stijene u studentske apartmane s ‘punim’ bijelim ulaznim vratima i velikim polutransparentnim ostakljenjem, izdužene komunikacijske prostore ‘prelijevaju’ u ulazne prostore apartmana dajući im dodatni ritam pozivajući na socijalnu interakciju.
Izgradnjom triju paviljona studentskog stanovanja unutar sveučilišnog kampusa ukupan kapacitetorganiziranog studentskog smještaja u Rijeci je više nego udvostručen što je značajno podiglo kvalitetu studentskog života kao i dostupnost visokog obrazovanja studentima slabijeg socioekonomskog statusa i studentima s invaliditetom.
Time je znatno povećan studentski standard, osigurani su uvjeti za mobilnost studenata i znanstvenika, a povećala se prepoznatljivost i vidljivost Sveučilišta u Rijeci u nacionalnim i europskim okvirima.
Rekonstrukcija Turističke palače u Splitu
Pobjednik u kategoriji Zajednički prostori
Investitor: Grad Split
Arhitektonsko rješenje: Dean Stubnja dipl.ing.arh.
Projekt konstrukcije: Albert Pavlović dipl .ing. građ.
Izvođač: Mađor Company d.o.o.
Turistička palača, izgrađena 1968. godine, smještena je na istočnom dijelu splitske Rive.
Centralna šetnica Rive s drvoredom palmi nastavljena je na istok, dok sama zgrada tangira njen južni dio. Svojom malom visinom, u startu je postavljena suzdržano, s krovnom terasom koja promatrača podiže iznad razine Rive, omogućavajući mu pogled na južno pročelje palače.
Godinama neodržavana i devastirana, postala je tumorsko tkivo u strogom centru grada.
Grad Split je 2014. donio odluku o sveobuhvatnoj rekonstrukciji.
Lokacija centra grada, okruženje Dioklecijanove palače, Rive i obale te gradnja na arheološkom lokalitetu nekadašnjih Lazareta određivale su suptilni pristup projektnom zadatku.
Transparentnost prizemlja i progleda kroz i „preko“ objekta bila je prioritet, kako bi se ostvario potpuni vizualni doživljenost neposrednog urbanog okruženja. Ugradnjom dizala omogućen je pristup terasi (vidikovcu) kako osobama smanjene pokretljivosti tako i osobama s dječjim kolicima. Posebna pažnja posvećena je javnim i zelenim površinama uz zadržavanje svih postojećih hortikulturnih elemenata te stvaranjem zelenog otoka na zadanom lokalitetu.
Jednostavnost i nenametljivost bila je osnova projektiranja. Vanjsko popločenje izvedeno je bijelim bračkim kamenom veselje, terasa je izlivena od bijelog betona, kao i zidovi i stepenice koji okružuju prezentirane arheološke ostatke srednjovjekovnog obrambenog južnog bedema. Sve obloge trijema i podgleda nadstrešnice pokrivene su „čipkom“ od bijelih aluminijskih ploča. Krov je pokriven bijelom hidroizolacijskom krovnom membranom.
Ograda terase ispunjena je čeličnim pletivom čime je omogućen nesmetan pogled. Bjelinom cjelokupnog objekta i okolnih struktura uz staklenu opnu zatvorenog dijela prizemlja i nadgrađa ostvarena je lakoća, transparentnost i suzdržanost predmetnog objekta prema povijesnom okruženju.
West Gate „A“, Split
Posebna nagrada za Održivu gradnju
Investitor: S.B. Toranj d.o.o.
Arhitektonsko rješenje: Otto Barić dipl.ing.arh.
Projekt konstrukcije: Jelić – Inženjering d.o.o.
Izvođač: Tehnika d.d.
Projekt Westgate je u komercijalnom smislu nastao kao logična reakcija na potrebe tržišta, kako bi udovoljio zahtjevima za modernim reprezentativnim radnim prostorom.
Motivirani činjenicom da sličan objekt nije desetljećima izveden u Gradu Splitu, od samog početka projekta namjera je bila, uz zadovoljavanje funkcionalnih potreba, ujedno ostaviti značajan pečat na arhitekturi i urbanizmu grada.
Westgate faza A je dio šireg i većeg urbanističkog zahvata koji se sastoji od dva tornja - prvi, koji je predmet ovog natječaja, u funkcionalnom smislu zamišljen i izveden kao moderna uredska zgrada, a drugi, čije je izvođenje u tijeku, kao hotelska građevina s posebnom značajkom najvišeg tornja u Hrvatskoj.
Obzirom na mikro lokaciju projekta, u još uvijek nedovoljno razvijenom dijelu grada, ali s iznimnim potencijalom, projekt Westgate je pionirski pothvat kojemu je namjera zadati temelje novog poslovnog centra grada i time ostaviti značajan urbanistički i komercijalni pečat u budućem razvoju Splita.
Građevina je razvijana, projektirana i izvedena za poznatog naručitelja. Ova je činjenica imala značajan utjecaj na realizaciju jer je objekt morao zadovoljiti stroge funkcionalne i tehničke zahtjeve poznate međunarodne bankarske grupacije. Time je grad dobio građevinu koja po svojoj kvaliteti ni po čemu ne zaostaje za sličnim građevinama u zapadnom dijelu Europe.
Jedan od bitnih pokazatelja je i optimalno upravljanje potrošnjom resursa i troškovima pri korištenju objekta. Zgrada je energetski certificirana klasom A, uzimajući u obzir izbor energetski učinkovitih sustava hlađenja i grijanja, posebno učinkovitih fasadnih sustava, zajedno s drugim sustavima kao što su LED rasvjeta, UPS naponska kontrola, korištenje jeftinije i stabilnije srednjenaponske mreže. Sve to je zaokruženo suvremenim BMS sustavom koji kontrolira sve sustave u zgradi, imajući u vidu energetsku učinkovitost i održivost.
Nadalje, posebnost ovog projekta je i posljedica makro lokacije. Naime, Grad Split je grad izuzetne povijesne važnosti. Ništa nije bilo drugačije za projekt Westgate; uz rub zemljišta na kojem je sagrađen toranj, ostaci su poznatog rimskog akvadukta. Iskoristili smo ovu jedinstvenu činjenicu kao dodanu vrijednost projekta i, u suradnji s lokalnim stručnjacima, implementirali vodovod u obodne zidove zemljišta te ga na taj način kao posebnu atrakciju izložili pogledima posjetitelja, koji imaju jedinstvenu priliku vidjeti ovaj izuzetno sačuvan povijesni objekt, odmah pored najmodernijeg poslovnog tornja u gradu.
Osnovna škola Žnjan-Pazdigrad, Split
Posebna nagrada za Društvenu vrijednost
Investitor: Grad Split
Arhitektonsko rješenje: Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann
Projekt konstrukcije: Eugen Gajšak, Marija Šarac, Marijan Bračun, Ivan Dolovčak, Damir Leskovšek, Statički projektni ured GiF d.o.o.
Izvođač: Lavčević d.d.
Osnovna škola Žnjan – Pazdigrad prva je osnovna škola izgrađena u Splitu nakon 1990. godine što njenoj osnovnoj funkciji daje dodatno društveno značenje. Prostor predviđen za izgradnju škole još je u natječajnoj fazi, osim kao mjesto edukacije, zamišljen i kao otvoreni javni prostor dostupan svim stanovnicima naselja, koji treba postati mjesto druženja, igre, rekreacije, zabave, odmora, te osnažiti integraciju i zajedništvo, uz omogućavanje niza novih sadržaja i aktivnosti koji se mogu odvijati u prostorima škole i uz školu.
Mogućnost vertikalnog nizanja različitih sadržaja olakšala je funkcionalnu organizaciju škole. Na najnižem nivou (suteren), koji je sa tri strane ukopan u teren, nalazi se sklonište, tehnički i gospodarski prostori, te sklop sportskih dvorana sa svlačionicama. Ulazi za tehničko osoblje i vanjske korisnike dvorane na ovaj su način izdvojeni od glavnog ulaza u školu koji se nalazi na nivou iznad. Natkriveni školski trg povezuje ulaz u školu i ulaz u dvoranu za gledatelje, a preko njega je formirana i pješačka veza (prolaz) koji spaja južnu sa sjevernom stranom parcele na kojoj se nalaze vanjski sportski tereni i školski vrt.
U prizemlju škole, uz ulazni hol, nalazi se prostor više namjena, knjižnica, blagovaonica, garderoba, zbornica i prostori uprave. Izvedbom atrija osigurana je dostatna osvijetljenost prostora i omogućena dodatna fleksibilnost u načinu korištenja zajedničkih prostora škole. Na prvoj i drugoj etaži škole nalaze se učionice razredne i predmetne nastave s pripadajućim kabinetima i pomoćnim prostorima, što omogućuje dvosmjensku nastavu za 780 učenika.
Sportski tereni su izvedeni i na krovu trodijelne dvorane. Taj najvrjedniji prostor, s najatraktivnijim pogledom, dan je na korištenje svim stanovnicima naselja. Pazdigrad, naselje u kojem je izgrađena škola, karakterizira izrazit nedostatak javnog prostora, pa boravak izvan doma često zahtijeva odlazak u udaljene dijelove grada. Izgradnja škole iskorištena je da se svim stanovnicima naselja ponudi nedostajući javni prostor u blizini njihovih domova.
Izgradnja škole osigurala je i prostor za različita događanja i sportske aktivnosti čime je stvoren centar kojem gravitira još širi krug korisnika. Klupe koje se nalaze na pristupnim površinama i školskom vrtu, kao i klupe koje su integrirane u armirano betonska pročelja škole, u popodnevnim satima pune su stanovnika naselja svih generacija. Široko betonsko stubište s tribinom koje povezuje natkriveni trg s školskim vrtom i sportskim igralištima na sjevernom dijelu parcele tada postaje pravo dječje igralište, površina pristupnog platoa koristi se kao poligon za bicikle, romobile, rolere i skejtere, a kosi 'V' stupovi mjesta su za druženje i vježbanje spretnosti.
