Razgovor s povodom

Ivan Palijan, konstruktor je s dugogodišnjim iskustvom u projektiranju i nadzoru brojnih građevina. Za hotel Park je nakon svojih 20 godina rada 2018. dobio i nagradu struke za konstrukciju. Riječ je o, kako kaže, vrhuncu suradnje između njega i arhitektonskog studija 3LHD, a projekt je trenutno i jedna od najvećih turističkih investicija u Hrvatskoj.

   
O PROJEKTU: 
Novi Hotel Park s pet zvjezdica zamjenska je građevina za postojeću zgradu koja ne zadovoljava suvremene operativne i energetske standarde. Riječ je o poslovnom gradskom hotelu koji će biti otvoren cijele godine. Projektom je oblikovano 209 smještajnih jedinica, koje se obzirom na sadržaje i kvadraturu dijele na dvije osnovne vrste soba i tri osnovne vrste apartmana.
Građevina je koncipirana terasasto. Nepravilnog je tlocrtnog oblika i svojim se gabaritima tlocrtno i visinski maksimalno prilagođava terenu u padu. Sastoji se od šest nadzemnih etaža od kojih su četvrta i peta u potpunosti nadzemne, dok sve ostale imaju svoj nadzemni i podzemni dio.

 
Dobili ste nagradu Kolos, kojom Vam je struka (Hrvatska komora inženjera građevinarstva), za projekt hotela Park u Rovinju, dodijelila priznanje za najbolju konstrukciju. Što smatrate ključnim za uspješnu konstrukciju poput ove?
Da bi se postigao uspjeh u bilo kojem poslu kojeg radite, potrebna je maksimalna posvećenost tom poslu. Projektiranje konstrukcije je timski posao, te konačni rezultat ovisi o svakom članu tima i motiviranosti svakog člana tima kako bi pridonio zajedničkom cilju. Ovogodišnja nagrada KOLOS za izuzetna dostignuća u struci, u kategoriji Konstrukcije, za projekt konstrukcije – Hotel Park u Rovinju dodijeljena je timu u sastavu: mr. sc. Ivan Palijan, Siniša Lulić i Vladimir Crnković. Također svoj doprinos ovoj nagradi i uspješnosti konstrukcije dali su i ostali suradnici projektnog ureda Palijan.

 
Kazali ste na predstavljanju u Opatiji kako arhitekt i konstruktor zajedno oblikuju građevinu jer nema arhitekture bez konstrukcije, kao ni konstrukcije bez arhitekture. Možete li nam to malo podrobnije pojasniti?
Ako bismo zgradu, odnosno arhitekturu i konstrukciju usporedili s ljudskim tijelom, onda bi arhitektura bila sve ono što je na ljudskom tijelu vidljivo, a konstrukciju bi predstavljale kosti i mišići. Zamislite kako bi izgledalo ljudsko tijelo da nemamo kosti i mišiće. Arhitektura i konstrukcija, arhitekt i konstruktor su dvije srodne profesije koje se međusobno dopunjuju. O međusobnoj suradnji i razumijevanju konstruktora i arhitekta ovisi pojavnost građevine u prostoru.

 
Kakav je bio Vaš dijalog s arhitektom? S kakvim arhitektima volite raditi?
Dijalog s arhitektima mogu slikovito opisati kroz jednu anegdotu od prije desetak i više godina. Naime, radili smo projekt jedne veće obiteljske kuće s jednim poznatim hrvatskim arhitektom, gdje me na prvom sastanku taj poznati hrvatski arhitekt upitao: “Ivane, može li ova greda biti dimenzija 40/60 cm?” Ja sam nakon kratkog razmišljanja odgovorio: “Andrija, to nije dobro pitanje.” Slijedilo je protupitanje: “Kako to misliš?” Tada sam shvatio da je vrag odnio šalu i da ću se morati potruditi objasniti pa sam nastavio: “Na prvom sastanku očekujem od arhitekta razgovor o arhitekturi, o projektnom zadatku, o tipologiji, o pojavnosti građevine u prostoru, o arhitektonskoj dispoziciji građevine (tlocrtnoj i volumenskoj), o odnosu arhitekture i okoliša, o fasadi i interijeru, o svim tvojim dilemama i arhitektonskim ambicijama s tom građevinom. Nakon toga ću ja otići u svoj ured i razmisliti kako da s konstrukcijom poduprem arhitektonski koncept. Na sljedećem sastanku ću ti objasniti koncept konstrukcije koji predlažem, pa možda ispadne da one grede sa početka razgovora uopće tu i nema, pa zašto da sada trošimo vrijeme na razgovor o njoj?”

  
S partnerima i arhitektima 3LHD-a surađujemo već petnaestak godina te se jako dobro poznajemo, što olakšava komunikaciju i rad na projektu. Smatramo da je projektiranje proces koji podrazumijeva iskren i otvoren dijalog arhitekta i konstruktora na bazi međusobnog uvažavanja i razumijevanja. Proces projektiranja zapravo je iterativni postupak između arhitekta i konstruktora, od faze idejnog projekta do izvedbe. „Autentični suradnički proces podrazumijeva da konstruktor do neke mjere bude arhitekt i obrnuto, što se u prvom redu odnosi na kolegijalnu empatiju i posvećenje prema zajedničkom saznanju“ (Oris, broj 77, godina 2012., Maroje Mrduljaš, Palijan i suradnici – Konstrukcija i prostor).
Volimo raditi s arhitektima koji su kreativni, koji u svoje projekte unose i arhitektonsko istraživanje, koji prihvaćaju i traže od konstruktora da bude aktivni sudionik procesa projektiranja. Suradnici smo vodećim hrvatskim arhitektonskim uredima pri izradi idejnih rješenja koja su pobijedila na više arhitektonskih natječaja.

 
S kime sve projektant konstrukcija mora koordinirati zadatak?
Projektant konstrukcije pored suradnje s arhitektom, treba biti u stalnoj komunikaciji s revidentom za konstrukciju i to također najbolje od faze idejnog projekta. Konstruktor nadalje treba usko surađivati i koordinirati svoj rad s projektantom geotehničkih konstrukcija, bilo da se radi samo o geotehničkim istražnim radovima i parametrima temeljnog tla, ili kada je potrebna zaštita građevinske jame, ili duboko temeljenje, ili pak druge geotehničke mjere ili konstrukcije. Jednako tako konstruktor treba biti uključen i u komunikaciju s investitorom. Aktivnim sudjelovanjem na projektantskim koordinacijama projektant konstrukcije komunicira i s projektantima instalacija.

 
Hotel Park u Rovinju je objekt bruto površine 40000 m2. Koliko je i zašto ova konstrukcija bila zahtjevna?
Arhitektonsko funkcionalni koncept građevine ishodišna je točka za projektiranje konstrukcije. Prema tom konceptu hotel Park je zamišljen kao poslovni gradski hotel koji će biti otvoren cijele godine te će imati različite sadržaje kao što su: javni sadržaji, sobe sa zelenim terasama, javna garaža i garaža za goste hotela, tehnički prostori, unutarnji bazen i vanjski bazen na najvišoj etaži, restoran, lobby i velika kongresna dvorana te tri manje dvorane.
Također, ovako je veliku građevinu trebalo maksimalno uklopiti i prilagoditi terenu u padu, zbog čega ima nepravilan oblik u tlocrtu, pogotovo s morske strane, gdje svaka etaža završava sa svojim poligonalnim linijama, a ujedno se svaka etaža pomiče prema kopnu u odnosu na etažu ispod, u skladu sa prirodnim nagibom terena, čime dobivamo terasasti arhitektonski koncept.

 
Projekt je terasastog oblika te posjeduje zelene terase. Znači li to da je u projektiranju njihova nosivost veća od običnih terasa, koja je razlika?
Terase u arhitektonskom smislu predstavljaju zelene površine, (ispred soba) koje se prostiru na svakoj etaži sa morske strane te na bočnim stranama gdje na kraju ulaze u prirodni okoliš. U konstrukciji su one interpretirane s armirano betonskim zidnim nosačima nestandardnog oblika koji se pružaju kroz sve etaže okomito na morsku obalu.

 
Kod izvođenja ovakvih terasa često se naknadno pojave problemi s curenjem vode, kako ih spriječiti?
Da, ove terase su zapravo ravni krovovi iznad soba, te je potrebno kvalitetno projektantsko rješenje detalja hidroizolacije i maksimalna pažnja i kvaliteta izvođača kod izvođenja.

 
Za koji se dio konstrukcije koristila armirano betonska, a za koji čelična konstrukcija, u kojem omjeru i zašto?
Mi smo projektantski ured koji je u mogućnosti na jednakom stručnom nivou upotrijebiti sve konstrukcijske materijale: armirani beton, čelik i drvo, te njihove kombinacije u vidu spregnutih konstrukcija čelik-beton. Odluka koji ćemo materijal upotrijebiti donosi se analizom svih okolnosti za konkretni projekt i isključivo temeljem inženjerske logike. U ovom projektu armirano betonska konstrukcija primijenjena je od prizemlja do 4. kata, a čelična konstrukcija i spregnuta konstrukcija čelik – beton u 5. katu i krovu.

 
Koje su posebnosti ovog projekta te jeste li koristili i neke nove materijale ili načine?
Ima više posebnosti u ovom projektu, a jedna od njih je da su glavni ulaz, loby, restoran i bazeni na najgornjoj etaži, odnosno 5. katu. Specifičnost arhitektonskog oblikovanja 5. kata je ravni krov s velikim nadstrešnicama i stakleno aluminijskom fasadom, što cijelom prostoru daje dojam prozračnosti i nesmetan pogled na stari grad Rovinj. Logičan odgovor u konstrukciji je čelična konstrukcija krova sa velikim rasponima unutar prostora, tako da je u prostoru loby-a raster stupova 22,5 × 15,7 m, a konzole u vanjskom prostoru su raspona i do 12 m. Dojam prozračnosti povećavaju vitki spregnuti (čelik-beton) stupovi, koji se sastoje od čelične jezgre, betona i vanjskog plašta, u obliku okrugle čelične cijevi. Karakteristika ovih stupova je da im je površina četiri puta manja od jednakovrijednih armirano betonskih. Ovaj tip stupova prvi je puta upotrebljen u hrvatskoj inženjerskoj praksi.

 
Na ovom je projektu po prvi puta u Hrvatskoj uspješno primijenjena BIM tehnologija. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
BIM je platforma za komunikaciju među različitim strukama. Kako svaka struka ima neki svoj alat u kojem radi, da bi se ti alati međusobno razumjeli, napravljen je jezik između njih. Kada se crta trodimenzionalni model u arhicadu, potrebno je da se taj alat međusobno razumije s alatom u kojem mi radimo proračune i nacrte armature, te da se oni razumiju putem BIM-a. Ja i dalje tvrdim da je najvažniji čovjek, ali moraš imati suvremeni alat jer je takvo vrijeme. Ovo omogućava da se prenosi model, a kako na projektu ima beskonačno puno promjena koje svi mi radimo, ova platforma omogućuje da te promjene pratimo.

 
Koji su sve nestandardni konstruktivni sklopovi i zašto ih je bilo potrebno primijeniti? Je li postojala alternativa koja bi ispunila formu arhitekture? Koliko je ovo na kraju povećalo troškove?
Nestandardni konstruktivni sklopovi posljedica su arhitektonske forme u tlocrtima i u presjecima, tj. nepravilnog izmicanja svake etaže u odnosu na onu ispod. Tako da u svih 60 osi u poprečnom smjeru imamo zidne nosače specifičnog oblika od kojih je svaki različit. Ovi poprečni nosači oslanjaju se na kontinuirane zidne nosače u uzdužnom smjeru. Postoje situacije gdje se u jednoj etaži zidni armirano betonski nosači velikog raspona (23,0 i 18,0 m) oslanjanju jedan na drugi. Zidovi kongresne dvorane zarotirani su u odnosu na glavne osi za 45 stupnjeva tako da se ne poklapaju s rasterom stupova ispod. Ova rotacija je zbog direktnog pogleda iz kongresne dvorane na stari grad, a pogled se događa preko staklene stijene dimenzija 15 × 3,5 m. Iznad ove staklene stijene projektiran je sandučasti armirano betonski nosač raspona 15,3 m s armirano betonskim konzolnim gredama u ravnini donje ploče raspona 5,85 m i čeličnim konzolnim gredama u ravnini gornje ploče raspona 10,0 m. Kako se ovdje radi o ispitivanju graničnih područja u arhitekturi, tako je i sa konstrukcijom koja podupire takvu arhitekturu, te smatramo da smo za zadane uvjete projektirali optimalnu konstrukciju.

 
Zašto se kaže da projekt konstrukcije završava s projektantskim nadzorom? Koji je ključni dio projekta, a koji se postiže tek nadzorom?
Sukladno zakonu o gradnji sudionici u gradnji su: investitor, projektant, izvođač, nadzorni inženjer i revident. Projektant (projektanti) projektira, tj. izrađuje glavni projekt i izvedbene nacrte, te je odgovoran za projekt. Izvođač treba izvesti građevinu sukladno glavnom i izvedbenom projektu i odgovoran je za izvedenu građevinu. Nadzorni inženjer (inženjeri) treba provoditi nadzor da se građevina izvodi prema projektnoj dokumentaciji. Svatko ima svoju ulogu i odgovornost. Za ovako složene građevine obavezno i projektanti trebaju biti uključeni u proces građenja kroz projektantski nadzor. Projektant konstrukcije u sklopu projektantskog nadzora treba djelovati preventivno, tj. tumačiti izvođaču nacrte i ukazivati na posebnosti projekta i detalja na nacrtima, ali istovremeno treba zahtijevati od izvođača angažman voditelja gradilišta i njegovih suradnika da prouče i shvate nacrte, da budu aktivni i da se sa poštovanjem odnose prema struci i poslu kojeg trebaju odraditi. Također projektant konstrukcije treba djelovati i posljedično, tj. ako uoči da izvođač nije postupio prema nacrtima, treba u suradnji s nadzornim inženjerom tražiti da se uočene greške bez odlaganja isprave.

 
Kakvo je po Vašem mišljenju hrvatsko građevinarstvo i kvaliteta građenja danas?
Hrvatske građevinske tvrtke 80-ih godina prošlog stoljeća bile su kadrovski i tehnološki kvalitetno strukturirane te su mogle graditi zahtjevne građevine kod nas i u inozemstvu u Europi, Aziji i Bliskom istoku. Kvaliteta i snaga ovih tvrtki gradila se na znanju njihovih inženjera i tehničara, na sposobnosti i vještini njihovih majstora, tesara, armirača, zidara, zavarivača, keramičara, ličilaca, kamenara, bravara, i drugih zanimanja. Nakon privatizacijskog procesa 90-ih godina, novi vlasnici prestaju razvijati privatizirane tvrtke u svakom pogledu, te im jedina briga i aktivnost postaje kako iz tih tvrtki izvući materijalnu supstancu. U takvoj situaciji iz tih tvrtki protjerana je kvaliteta, a onda i oni koji su bili nosioci te kvalitete, inženjeri i majstori. Većina „starih“ građevinskih tvrtki više i ne postoji. Novoosnovane pak građevinske tvrtke, od kojih neke slove kao vrlo moćne u financijskom smislu, nikada se zapravo nisu kadrovski i tehnološki formirale da bi mogle kvalitetno odgovoriti izazovu gradnje sve složenijih zgrada i građevina općenito. Jedini poslovni plan današnjih građevinskih tvrtki je brza i velika zarada. Ta zarada bazira se isključivo na trgovini na način da ugovorim za 100, a podugovorim za 75, 65 ili manje. Tu je početak i kraj razmišljanja upravljačkih struktura u tim tvrtkama o građenju. Sukladno takvoj poslovnoj politici, u današnjim građevinskim tvrtkama se provodi i kadrovska politika u kojoj nema mjesta za kvalitetne diplomirane inženjere, inženjere, doktore znanosti, poslovođe i majstore svih struka, koji cijene i poštuju sebe i svoj rad a onda doprinose kvaliteti proizvoda svoje tvrtke. Negativna selekcija kadrova i tehnološka zaostalost ima za posljedicu sve lošiju kvalitetu građenja i izvedenih građevina. Samo sinergijom investitora, projektanata, nadzornih inženjera i eventualno pojedinaca entuzijasta u tim građevinskim tvrtkama, mogu se postići zadovoljavajući rezultati građenja kao što je slučaj sa konstrukcijom hotela Park u Rovinju.

 
Kako dalje?
Kvalitativni pomaci mogu se dogoditi jedino promjenom sustava vrijednosti, odnosno promjenom poslovnog obrasca ponašanja. Kada bi se dobit građevinskih tvrtki temeljila na kvaliteti građenja i na dugoročnoj održivosti, onda bi i kadrovska i tehnološka struktura u građevinskim tvrtkama doživjela temeljite promjene. Tehnološki napredak u svim drugim strukama, prisilit će i građevinske tvrtke da se počnu baviti novim tehnologijama građenja i novim građevinskim proizvodima na sasvim drugačijim osnovama. O spremnosti svake građevinske tvrtke da se okrene znanju i kvaliteti ovisit će njen dugoročni opstanak.

 
Možete li navesti neke svijetle primjere u građevinskoj branši?
Materijali koji se primjenjuju u gradnji građevina, tehnologija građenja, brzina i troškovi gradnje te brojni drugi zahtjevi za gradnju mijenjaju se kroz povijest. Stalna su nastojanja da se uz što manji utrošak materijala i vremena postigne što niža cijena gradnje po jedinici površine građevine, a pri tome da su zadovoljeni sve veći zahtjevi vezani uz svojstva građevine. U novije vrijeme se postavljaju visoki zahtjevi po pitanju izolacijskih svojstva građevine kako bi utrošak energenata za zagrijavanje i hlađenje bio što manji. Na taj način se teži ka gradnji zgrada gotovo nulte energije što predstavlja budućnost suvremenog građevinarstva.
Poznato je da su cijena, kvaliteta i svojstva građevine ovisne o vremenskim uvjetima na gradilištu, radnoj snazi te raspoloživim strojevima, što je svojstveno tradicionalnom procesu gradnje.
Tvrtka Tehnoplast profili d.o.o. u suradnji s Palijan d.o.o. razvila je sustav gradnje zgrada gotovo nulte energije na industrijski način. U suradnji sa znanošću u interdisciplinarnim područjima građevinarstva, arhitekture, strojarstva i računarstva, razvili smo i dalje razvijamo tehnologiju građenja građevina, koja je proces građenja preselila sa gradilišta u tvornicu.
U tvornici postižemo puno veću kvalitetu građenja nego na gradilištu jer u tvornici radnici rade uvijek u jednakim optimalnim uvjetima, dok na gradilištu ovisimo o lokalnim klimatskim i trenutnim vremenskim uvjetima. U tvornici proces građenja ovisi prije svega o diplomiranim inženjerima raznih struka te o visoko sofisticiranim i robotiziranim strojevima, a na gradilištu proces građenja ovisi u najvećem dijelu o niskokvalificiranoj radnoj snazi
Našom tehnologijom građenja moguće je graditi bez ograničenja zgrade raznih namjena kao što su: obiteljske kuće i više stambene zgrade, hoteli i male stambene jedinice u prirodnom okolišu, vrtići, škole, gimnazije, bolnice, domovi zdravlja, starački domovi, poslovne zgrade, sve zgrade svih namjena.
Tehnologijom građenja koju smo razvili ostvarujemo niz prednosti i pogodnosti za investitora od kojih bismo izdvojili da cijelu građevinu izvodi jedan izvođač koji proizvodi sve dijelove zgrade, ugovara se po sistemu ključ u ruke, a vrijeme trajanja radova smanjeno je najmanje 10 puta.

Verzija ovog članka pojavljuje se u tiskanom izdanju GZD magazina u broju 14. jesen/zima 2018/2019. godine.