Među svim odnosima u kojima se pojavljuje moderna, najistaknutiji je odnos prema antici - smatrao je Walter Benjmin. Pulski antički spomenici, nad kojima se historičnost moderne pojavljivala u radikalnim diskontinuitetima - između revolucionarne Francuske i reakcionarne Austrije, između fašističke Italije i socijalističke Jugoslavije - predstavljaju interesantan primjer upisivanja različitih lica modernosti u trajnu materiju spomenika. Najnoviji primjer je netom završeni projekt rekonstrukcije rimskog kazališta u Puli, na kojemu je autor sudjelovao posljednjih deset godina.
Emil Jurcan je nezavisni arhitekt aktivan na području pejzaža, arhitekture, konzervacije i restauracije. S iskustvom djelovanja u različitim kolektivima koji su se bavili kritičkim prostornim praksama, poput ljubljanske grupe Temp i hrvatske Pulske grupe, jedan je od osnivača arhitektonske zadruge “Praksa” i suurednik edicije za teoriju arhitekture “Dobroleta”. Trenutno je doktorand Sveučilišta u Ljubljani i vanjski suradnik Urbanih studija pri Sveučilištu u Rijeci.
Predavanje je otvoreno za javnost, održava se u petak 17.2.2023. u prostoru Dvije palače, na adresi Trg Petra Zoranića 1 s početkom u 19h!