U Hrvatskoj se ne prepoznaje važnost profesije krajobraznog arhitekta

"Krajobrazna arhitektura nije pitanje mode ili visokog dizajna, već se radi o promišljenom planiranju, dizajnu, upravljanju i održavanju u svim pitanjima od važnosti za krajobraz i ljude", Nigel Thorne
Povodom drugog gostovanja u Hrvatskoj, svjetski poznatog krajobraznog arhitekta, g. Nigela Thorne-a iz Londona, a vezanog za stručni modul u okviru edukacije Green Building Professional Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju (HSZG) „Održivost i krajobrazna arhitektura“, Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata zajedno sa HSZG, provelo je intervju sa ovim poznatim stručnjakom.

Evo o čemu je bilo riječi:

GBC/ CALA: Gospodine Thorn, drugi ste put u Hrvatskoj. Prošli put je svrha vašeg posjeta bila stručna konferencija “Održivost i krajobrazna arhitektura” u svibnju 2015. Oko 200 profesionalaca je došlo poslušati vaša predavanja. Koja je danas svrha vašeg posjeta i koju ste temu pripremili?

NT: I ovoga puta tema je bila "Održivost i krajobrazna arhitektura“ – tema o kojoj se može opsežno raspravljati i koja je od temeljne važnosti za našu struku u izgrađenom okolišu. Radilo se o nizu prezentacija koje su naglašavale različite elemente koji se spajaju kako bi stvorili mjesta i prostore u kojima ljudi žele zajedno živjeti, raditi, posjećivati se i uživati – odgovor na razvoj javnog prostora koji poštuje prošlost, gleda prema budućnosti ali i osigurava relevantnost za sadašnjost.

Foto-krajobraz1 U Hrvatskoj se ne prepoznaje važnost profesije krajobraznog arhitekta

CGBC/ CALA: Možete li ukratko objasniti našim čitateljima što je održiva krajobrazna arhitektura i može li krajobrazna arhitektura biti neodrživa ili je održiva sam po sebi? Također, jesmo li u stanju razumijeti i vidjeti što je održivost i kako ćemo znati da smo ju postigli?

NT: Najopsežnija definicija održive krajobrazne arhitekture je ona koju je dao Svjetski Fond za prirodu (t.j.: “Upravljanje i očuvanje prirodne baze resursa te orijentacija tehnološke i institucionalne promjene u smjeru koji osigurava da se postigne i kontinuirano održava zadovoljenje ljudskih potreba za sadašnje i buduće generacije. Takav održivi razvoj (u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu) čuva zemlju, vodu, biljne i životinjske genetske resurse, ne narušava okoliš, tehnološki je primjeren, ekonomski životan i društveno prihvatljiv.”).
Važno je ne oslanjati se previše na definicije, već više razumjeti što nastojimo postići svakim razvojem koji predlažemo – u tome ćemo uvijek poći od premise prepoznavanja krajobraznog konteksta u okviru kojega će se odvijati razvoj. Između primjera koji NE predstavljaju održivi krajobraz moramo se samo osvrnuti na većinu urbanih i ruralnih razvoja koji se događaju širom svijeta – vrlo je malo poštovanja za krajobrazni kontekst (primjerice, neprestano se gradi u poplavnim ravnicama i područjima  koja podliježu redovitim štetnim vremenskim uvjetima itd.), a jedina motivacija za razvoj je pohlepna potreba za financijskom dobiti, pri čemu se ne poštuje većina ostalih interesa. Održivost je u svemu stvar ‘procesa’, a ne povezanog projekta. To znači da je stalno promjenjiva i nužno konstantno dinamična, jer malo je vjerojatno da će ono što zadovoljava potrebe današnjeg društva, zadovoljiti potrebe i zahtjeve svakog budućeg društva. Sve što možemo učiniti je početi bolje razumijevati kako raditi u skladu s datostima i potrebama krajobraza, umjesto raditi protiv njega. Sumnjam da ćemo zbog tih razloga ikada zaista znati da li smo zaista postigli održivost, ali to nas ne treba spriječiti da konstantno usvajamo procese potrebne za ostvarenje tog cilja.

Foto-krajobraz2 U Hrvatskoj se ne prepoznaje važnost profesije krajobraznog arhitekta
CGBC/ CALA: Smatramo da je naša velika odgovornost razmišljati i djelovati “održivo”, pa bismo vas pitali koji je prvi korak u tome? Gdje je početak za profesionalce, jer znamo da se bore s birokracijom, financijskom krizom i drugim barijerama, dok istovremeno, mnogima od njih nedostaje entuzijazam.

NT: Možda nam se čini da se borimo s birokracijom, ali u stvari propitkujemo postojeće stanje – ono što smo do sada svi prepoznali nije prihvatljiv način za daljnje postupanje. Neznanje nije prihvatljiva obrana kada uzmemo u obzir kako uporno dopuštamo zlouporabu svog okoliša i ne uspijevamo na odgovarajući način odgovoriti na izazove i prilike koje pred nas postavljaju klimatske promjene. Danas postoji mnoštvo dokaza (koji proizlaze kako iz istraživanja, tako i iz praktičnih primjera) iz cijelog svijeta koji pokazuju da su planiranje, dizajn i upravljanje izgrađenim okolišem u stvari ekonomski održivi i mogu biti jednako profitabilni za uključene subjekte. To dovodi do kreiranja zajednice, a ne samo gradilišta, što zauzvrat pomaže ljudima da se bolje sinkroniziraju s mjestima u kojima žive, rade, koja posjećuju i u kojima uživaju uz poboljšan osjećaj vlastitog angažmana. To nije financijski teret, već sveobuhvatni ekonomski dobitak.

CGBC/ CALA: Prema vašem mišljenju, koje su prednosti i nedostaci LEED, BREEAM i ostalih međunarodnih certifikata u projektiranju zgrada, okoliša itd.?

NT: Sve takve metode certificiranja su dodana korist građevinskom procesu, ALI one su i ograničene u svom sveobuhvatnom učinku. Temeljni koncept održivog krajobraza i razvoja izgrađenog okoliša započinje poštovanjem okolišnog konteksta; trenutačno se niti jedan od ovih procesa certificiranja ovim zahtjevom ne bavi na odgovarajući način. Samim tim ostaju manjkavi. Ukoliko i dok se to ne promijeni, njihov učinak ostaje upitan. Također, ne treba konstantno težiti “certificiranju” na taj način za održivu izgradnju, već bi temeljni princip na kojem se temelji naš dizajn trebala biti korist za cijelo čovječanstvo. 

Foto-krajobraz3 U Hrvatskoj se ne prepoznaje važnost profesije krajobraznog arhitekta

CGBC/ CALA: Mislite li da današnji dizajn, a govorimo o arhitektonskom i krajobraznom dizajnu, uzima u obzir čovjeka kao polaznu točku ili je samome sebi svrha?

NT: Na žalost, uvjerenja sam da današnji dizajn u svim svojim oblicima pokreće isključivo profit, usprkos suprotnim izjavama mnogih svjestskih vodećih građevinara. Ono što je potrebno je vodstvo onih koji su u poziciji da traže bolje (trenutačno naši politički vođe, koji bi trebali biti odgovarajuće educirani profesionalci iz svih sfera graditeljstva) kao i onih koji tu moraju živjeti, raditi, posjećivati i uživati u krajnjem rezultatu (t.j. opća javnost u cjelini). Svi moraju biti bolje informirani i educirani što se tiče zaista održivih mogućnosti koje trebaju diktirati tempo budućnosti u našem izgrađenom okolišu. To dvoje je neodvojivo za uspješan, ‘održiv’ budući okoliš, a ljudi su primarni u tom kontekstu.

CGBC/ CALA: Do sada ste dva puta bili  u Hrvatskoj. Možete li nam reći, sa svog stajališta, koji su glavni problemi s kojima se trenutačno suočavaju krajobrazni arhitekti i koji je osnovni problem prilikom ostvarivanja ciljeva u Hrvatskoj?

NT: Iz svega što sam čuo, vaši temeljni problemi izviru iz činjenice da se u vašoj sredini ne uspijeva prepoznati važnost profesije krajobraznog arhitekta. Krajobrazna arhitektura je jedinstvena, samostalna profesija, koja se ne može prakticirati na odgovarajući način ukoliko pojedinci uključeni u profesiju nisu educirani na odgovarajući način, u okviru fakulteta krajobrazne arhitekture. To nije arhitektura, nije inženjering itd. i jednako tako niti arhitekti niti inženjeri ne mogu raditi taj posao bez odgovarajuće edukacije i kvalifikacija. Misliti drugačije ukazivalo bi na potpuni nedostatak razumijevanja te posjedovanje visokog stupnja arogancije i neznanja. Zbog situacije u kojoj se neprestano suočavate s ovim prilično bazičnim nedostatkom razumijevanja struka se u Hrvatskoj ne može razvijati i napredovati – pogledajte samo druge dijelove Europe kako biste otkrili što propuštate. 

CGBC/ CALA: Možete li nam dati neke primjere dobre prakse između projekata održive krajobrazne arhitekture?

NT: Primjeri polako postaju sve običniji – niti jedan nije savršen i vjerojatno nikada neće biti – ali trebate samo potražiti projekte iz većine europskih zemalja kao što su Norveška, Švedska, Danska, Njemačka, Velika Britanija itd. u kojima su krajobrazni arhitekti nezaobilazni partneri u svemu što je povezano s procesom razvoja izgrađenog okoliša.

CGBC/ CALA: Čuli smo da ste prošetali Zagrebom te bili na izletu na Plitvičkim jezerima. Možete li nam reći koji su vaši utisci o rješenjima uređenja krajobraza i razini svijesti o ovoj temi u Hrvatskoj (temeljeno na viđenome)?

NT: Zagreb je prekrasan grad, ali takav će ostati samo ako ćete bolje razumjeti zbog čega ga takvog vidimo. Trebate prepoznati i slaviti njegovu povijest, kulturu i nasljeđe – u svim njegovim oblicima (dobrim, lošim i “zlim”). Kada to usvojite, bit će važno bolje razumjeti potrebe ljudi i grada, ne samo vezano za sadašnjost, već u korelaciji s potrebama budućeg vremena. Ne možemo predvidjeti budućnost, ali ju možemo bolje definirati. Uvijek je najvažnije bilo prepoznati “ne znate što ste imali dok to ne izgubite” i svi se trebamo probuditi i prepoznati što imamo i to odmah. Krajobrazna arhitektura nije pitanje mode ili visokog dizajna, već se radi o promišljenom planiranju, dizajnu, upravljanju i održavanju u svim pitanjima od važnosti za krajobraz i ljude.

Foto-krajobraz5 U Hrvatskoj se ne prepoznaje važnost profesije krajobraznog arhitekta

CGBC/ CALA: I na kraju, koja je vaša poruka našim profesionalcima i vlastima?

NT: Krajobraz je kontekst u okviru kojega se događa sva gradnja – bez obzira da li je ispod, iznad ili na zemlji – propustiti prepoznati implikacije predloženoga znači ne poštovati zemlju i ljude kojima je namijenjena. To će finalno dovesti do daljnje devastacije i uništavanja bez obzira gdje se predlaže gradnja. 

Gospodine Thorne, hvala vam za vaše vrijeme i ovaj intervju.
Publisher:
gradimozadar.hr