Arhitektonski biro Ante Kuzmanić ponudio cjelovito prometno rješenje i snažan prostorni identitet
Na natječaju za izradu stručnih rješenja za Žnjanski plato, te zone Duilova i Trsteničke uvale u Splitu, između 12 prijavljenih radova, prvu nagradu peteročlanog ocjenjivačkog suda jednoglasno je dobio rad Arhitektonskog biroa „Ante Kuzmanić“ d.o.o. u sastavu direktora prof. Ante Kuzmanića, dipl.ing.arh., Ivana Jurića, mag.ing.arch., Marina Kaliterne, dipl.ing.arh., Luke Mužinića, mag.ing.arch. i Mirjane Radoš, dipl.ing.arh.
Temeljni kriteriji za realizaciju prostornog programa bila su kvalitetna i funkcionalna urbanističko-arhitektonska rješenja, racionalnost i ekonomičnost izvedbe te usklađenost urbanističkog rješenja s prostorno-razvojnim potencijalom same lokacije. Pobjednički projekt obuhvaća šetnicu uz plažu, zelene površine, trim staze, akvarij, muzej, kongresni centar itd. Imali smo čast i priliku postaviti nekoliko pitanja cijenjenom profesoru, Anti Kuzmaniću.
Temeljni kriteriji za realizaciju prostornog programa bila su kvalitetna i funkcionalna urbanističko-arhitektonska rješenja, racionalnost i ekonomičnost izvedbe te usklađenost urbanističkog rješenja s prostorno-razvojnim potencijalom same lokacije. Pobjednički projekt obuhvaća šetnicu uz plažu, zelene površine, trim staze, akvarij, muzej, kongresni centar itd. Imali smo čast i priliku postaviti nekoliko pitanja cijenjenom profesoru, Anti Kuzmaniću.
GZD: “ Dobitnik ste niza značajnih priznanja. Koliko Vam je draga/ važna svaka nagrada?“
ANTE KUZMANIĆ: “Priznanja znače da je netko prepoznao kvalitetu tvog rada i da je cijeni, što svakako godi. Pobjeda na arhitektonskom natječaju je potencijalno i novi posao te nova moguća realizacija. Sam i sa svojim timom izradio sam preko 60 natječaja i dobio 12 prvih nagrada te je veliki dio njih i realiziran.”
GZD: “Kakvi su dojmovi nakon proglašenja pobjede i kakva je sad atmosfera u Vašem timu?”
ANTE KUZMANIĆ: “Svi skupa smo sretni, a pogotovo mlađi dio tima, koji su ponajviše i autori rada. To su Ivan Jurić, Mirjana Radoš, Marin Kaliterna i Luka Mužinić. Posebno je važno što je to i završetak jedne, za Split, neugodne priče koja počinje divljom izgradnjom, nastavlja se rušenjem, a na kraju završava optimističnom kreacijom javnog prostora - parka za građane.”
"Ovo je završetak jedne neugodne priče započete divljom izgradnjom koja završava kreacijom parka za građane”
GZD: "Park osigurava prostor javnog interesa i svima je dostupan. Kako je nastala cjelokupna ideja i čime ste se vodili pri projektiranju? “
ANTE KUZMANIĆ:” Ideja je proizašla iz analize čitavog grada i vidljivog nedostatka otvorenih javnih prostora koje smo odlučili nadoknaditi. Osnovna karakteristika rada je stvaranje novog javnog centra grada (rekreativnog i urbanog) u čitavoj zoni Žnjana i Duilova. Također, pokušali smo naglasiti kupalište, tj. povećati površine plaža (sa 2.2 na 4.5ha) kako bi se mogućnost kupanja u gradu, kao rijedak benefit u velikom gradu, maksimalno potencirala.
Zonu Duilova, istočno od platoa Žnjana, predvidjeli smo kao zonu javnih sadržaja i urbanog tipa plaža za razliku od turističke namjene koja je predviđena sadašnjim GUP-om. Time se osigurava maksimalna javnost čitave zone uz more, a grad konačno dobiva prostor za realizaciju većih javnih objekata koje nije uspio do sada ostvariti. Jedini je to prostor uz more na kojem je moguće ostvariti novi gradski centar bez značajnih građevinskih radova u vidu nasipavanja. Posebna pozornost pridana je i prometnom rješenju koje je u dugoročnoj viziji zamišljeno kao neprekinuti krvotok ulica koje se vežu za Šetalište Ivana Pavla II i omogućavaju brzu dostupnost i jednostavan pristup velikog broja ljudi novom gradskom centru. Parkirališni prostori, raka rana splitskog prometa, koncentrirani su u velike odvojene otoke na platou Žnjana i Duilova zbog čega se između istih omogućavaju pješački kontakti okolnih prostora s platoom.
“Osnovna misao bila je javni prostor vratiti građanima na korištenje. Kako grad nakon Marjana, a njega su oformili naši preci, nije stvorio niti jedan park i značajniji javni prostor, ovo je bila prilika za formiranje parka za sve građane.”
GZD: “Koji su to posebni dijelovi zbog čega je vaš projekt nagrađen?”
ANTE KUZMANIĆ:” Natječaj je obuhvaćao tri zone, od kojih su dvije anketne, a mi smo obuhvatili i četvrtu (istočno od Duilova). Prostor uvale Žnjana je nastao nasipanjem obale '90-ih godina, dolaskom pape Ivana Pavla II u Split. Taj ogroman prostor nikad nije infrastrukturno riješen ni komunalno opremljen. Malo po malo pojele su ga ambicije ugostitelja sve dok objekti nisu došli do same obale. U anketnom dijelu su na platou Duilova, umjesto marina, zamišljeni javni sadržaji kao akvarij, muzej, kongresni centar, itd. Uz samu obalu smjestili smo klubove za jedrenje, ronjenje, ugostiteljstvo itd. te šetnicu koja ide kontinuirano. U zoni prema Stobreču, ispod klifa i neugledne obale, nasuli smo nove površine koje se koriste kao marina, luke za trajekte i izletničke brodove. Te kapacitete smo prometnim i hidrotehničkim tunelom povezali s obilaznicom Splita i izlazom iz grada. Naime, grad se, osim u luci, nakon toliko godina tu prvi put spušta na more. To mora biti planirano, a ne stihijski, kako je počelo.
“Vjerujemo da je naglašeni javni prostor, cjelovito prometno rješenje i stvaranje prostora snažnog identiteta, s mogućnošću realizacije u različitim etapama i uz minimalne troškove, bilo ključni izboru našeg rada kao najkvalitetnijeg između ponuđenih.”
GZD: “Autor ste mnogih projekata od kojih neki potpuno mijenjaju vizuru grada Splita, no Vaš je rad prisutan i u ostalim gradovima. Možete li izdvojiti neke od najtežih?
ANTE KUZMANIĆ: “Da, rado razmišljam o nekim mogućim razvojnim idejama mog Grada jer poznam sve njegove ljepote, ali i mane. To je skup vizija koje možda nikad neće biti realizirane, ali bar otvaraju pitanja nekih neuralgičnih točaka grada i provociraju pitanje: Zar nije moglo krenuti drugačije? Grad je funkcija, a ona ovisi o infrastrukturi. Svi se možemo upitati što smo u 21. stoljeću ostavili iza sebe. Radio sam dosta u Dubrovniku, gdje sam pobijedio na nekoliko natječaja (Stadion Jug, Radeljević), ali najponosniji sam na Zračnu luku Dubrovnik, projekt na kojem sam radio 20-ak godina, od rata do 2017. Rekonstruirali smo dio po dio terminala i pretvorili ga u suvremenu zračnu luku. Zajedno s mojim prijateljem Kažimirom Hrastom, akademskim kiparom, dobili smo natječaj za spomenik Draženu Petroviću u Šibeniku. Uz sjajan kip mladog Dražena niklo je kockarsko igralište, urbana intervencija koja povezuje grad i osobu. U Sinju smo realizirali Alkarske dvore i Muzej Alke, otvoren za 300.-tu godišnjicu, što je isto rezultat natječajnog rada.”
