tr?id=1052675661447439&ev=PageView&noscript=1 Jeli došlo vrijeme da masovni turizam ode u mirovinu?
Jeli došlo vrijeme da masovni turizam ode u mirovinu?

Foto: Dijana Novak Krešić
Turizam nakon Corone iz talijanske perspektive

Postavlja se pitanje je li došlo vrijeme da masovni turizam otiđe u mirovinu?

 

Poznato je kako Italija kao i mnoge druge turističke destinacije trenutno proživljava najgore trenutke svoje moderne povijesti.

 

Bilo je neizbježno upitati se što misle stručnjaci i kako vide budućnost ovog gospodarskog sektora koji je teško pogođen pandemijom Corona virusa. 

 

Hoće li nakon vraćanja ribica u kanale Venecije i delfina duž obale iz ove krize izaći i "ekološki osviještena " populacija? Hoće li se pronaći ravnoteža između prirodnih resursa i turizma?

 

Transformacija koja je u tijeku najveći je izazov kojim će se baviti turistički stručnjaci i djelatnici u sljedećim mjesecima i godinama. 

 

Vrlo zanimljiv osvrt pronalazim u članku u kojem pod naslovom: Deset pravila za prevladavanje krize, Giuseppe Stigliano (stručnjak za maloprodaju) navodi kako bi neke bitnije promjene trebale uslijediti već sada.

 

Budunost_turizma_Dijana_jpg_1 Jeli došlo vrijeme da masovni turizam ode u mirovinu?

 

 

Kako će se mijenjati odnos kupac - ponuda? 

 

"Slijedi reorganizacija lokalnih  trgovina, trend koji je već bio u tijeku. Očekujem i smanjenje potrošnje talijanskih građana u inozemstvu te porast unutarnje  potrošnje" kaže Stigliano.  

 

U turističkom sektoru, međutim, doći će do porasta svega što je održivo i percepirano kao

" Good for me, Good for the planet"

 " Pritom mislim na seoske kuće, bed and breakfast, te lokalna iskustva. Posebno moramo obratiti pažnju na cijene, za očekivati je puno nižu platežnu moć." 

 

Pored svih navedenih mjera dojmljiva je Stiglianova izjava:

" Potrebno je prije svega, tehnološku složenost učiniti poput električne energije, nevidljivom, ali u vrlo kratkom roku sposobnom aktivirati rješenja koja su donedavno bila nezamisliva. Na koncu moja preporuka je da budete hrabri, jedino što treba učiniti jest iskoračiti jer bi daljnje stajanje na mjestu bilo previše rizično."

 

Kakvih bi deset mjera (10* čitaj simbolično) trebala uvesti Hrvatska kako bismo bili dio neizbježne promjene koja nas čeka u narednom periodu?

 

Hoće li socijalna distanca i mjere koje se trenutno primjenjuju ostati na snazi i duže vrijeme u nekom blažem obliku?

Hoće li se uvesti novi kriteriji koji će trajno biti dio ponude u mnogobrojnim turističkim djelatnostima?

Koliko smo svjesni važne i složene korelacije između turizma i poljoprivrede? 

Koliko smo svjesni da nam je potrebna (re)organizacija cijelog turističkog sektora? 

 

Nikada nije bilo važnije odgovoriti na pitanje: Koliko je Održivi turizam bitan i zašto!?? 

Smisao održivog turizma znači "odgovorno boraviti  u prirodnim područjima, koja prvenstveno trebaju biti na dobrobit lokalnom stanovništvu". 

Neminovno, svi smo pozvani da odigramo svoju ulogu, uključujući stanovnike, posjetitelje, posebno sektorske tvrtke i ostale turističke djelatnike, javne ustanove,udruge, općine, sveučilišta, turističke zajednice kako bi zajedničkim snagama sačuvali i zaštitili prirodne, kulturne i društvene resurse, njegujući svoju kulturu i tradiciju kao temeljne čimbenike turističke atrakcije.

 

Iz navedenog proizlazi kako održivi turizam nije samo jedna vrsta turizma već naprotiv jedini mogući oblik turizama, koji nam u agendu nameće  tri važna prioriteta; društveno - kulturnu, ekonomsku i ekološku održivost. 

Za one koji se bave raznim turističkim aktivnostima, usmjeravanje prema strategiji održivog turizma može se činiti vrlo složenim procesom: u stvarnosti je samo pitanje razumijevanja koncepta te kako ga konkretno primijeniti uz predano djelovanje, podržano dubokim uvjerenjem koliko je ovaj pristup danas bitan. 

Dakle, nijedan oblik turizama ne može biti dugotrajan, ako nije prvenstveno održiv s ekološkog stajališta (tko će ikada poželjeti posjetiti degradirano mjesto, neuređeni park, neuređenu plažu, zacementiranu obalu?), ali i s društvenog stajališta (siromaštvo lokalne zajednice negativno utječe na socijalizaciju, gostoljubivost i ponudu, u kojima bi zajednica trebala odigrati važnu ulogu). 

 

Dok je kulturološki vrlo bitno prepoznati različitost destinacije, njenu jedinstvenost, prošlost i mogućnost rekonstrukcije raznolikosti krajolika i povijesnih građevina, tradicija, običaja, te svih onih komponenti koje smatramo kulturnim nasljedstvom. Samim time valorizacija je kulturno i komunikativno djelovanje koja se odvija unutar zajednice koja se prepoznaje u određenom sustavu vrijednosti. 

Iz gore navedenog možemo dokučiti kako je povezanost između inovacije i aspekata koji pripadaju lokalnoj povijesti i identitetu nepobitno važna obzirom da se u okviru programa održivog razvoja donose odluke koje potiču promjene u navikama, te promjene u trenutnoj organizaciji gradova i svih ostalih područja. 

Mjere ove vrste mogu biti učinkovite samo širokim konsenzusom cjelokupnog stanovništva. 

 

Izvor: Linkedin Dijana Novak Krešić

Publisher:
gradimozadar.hr